fbpx

Vladimir Putin odlučio zadati ekonomski udarac Europi i Americi

Objavljeno 08.10.2011 - Vijesti

Vladimir Putin odlučio zadati ekonomski udarac Europi i Americi

Euroazijska unija, prema Putinu, bila bi organizirana na sličnom zakonskom okviru kakav ima Europska unija s tom razlikom što taj novi savez ne bi podrazumijevao i zajedničku obrambenu politiku

Ta ideja postaje stvarnost od 2012. godine kad Rusija, Bjelorusija i Kazahstan postaju jedinstven gospodarski prostor bez carina i bilo kakvih drugih prepreka kad je riječ o trgovini, kretanju kapitala i radne snage. U sljedećem razdoblju Putin bi, ako je suditi prema njegovom nedavno objavljenom programskom tekstu u časopisu Izvestija, htio da u takvu uniju uđu Tadžikistan i Kirgistan. Poslije bi im se mogle pridružiti i ostale zemlje bivšeg SSSR-a, dakako, osim baltičkih država koje su već članice NATO-a i Europske unije.

Ideja postaje stvarnost od 2012. godine kad Rusija, Bjelorusija i Kazahstan postaju jedinstven gospodarski prostor bez carina i drugih prepreka kad je riječ o trgovini, kretanju kapitala i radne snage. U sljedećem razdoblju Putin bi htio da u takvu uniju uđu Tadžikistan i Kirgistan. Poslije bi im se mogle pridružiti i ostale zemlje bivšeg SSSR-a, dakako, osim baltičkih država koje su već članice NATO-a i Europske unije

Putin je odmah na početku odbio strahovanja da tako zaobilazno zapravo želi obnoviti Sovjetski Savez. »Bilo bi naivno kopirati nešto iz prošlosti«, kazao je u vezi s tim ruski lider nedugo nakon što je obznanio da će se na izborima 2012. godine ponovo kandidirati za ruskog predsjednika. Analitičari kažu da bi Putin opet mogao pobijediti jer mu Rusi vjeruju. Ima pravo na dva mandata po šest godina. To znači da u Kremlju, ne dogodi li se nešto iznenađujuće, može ostati sve do 2024. godine. A i dulje, jer nakon ta dva mandata opet može biti premijer.

Euroazijska unija, prema Putinu, bila bi organizirana na sličnom zakonskom okviru kakav ima Europska unija s tom razlikom što taj novi savez ne bi podrazumijevao i zajedničku obrambenu politiku. Dakle, Putin, barem zasad, ne namjerava uz tu novu, kako je neki već zovu, Rusku uniju, stvarati i ruski NATO. Međutim, Rusija već s nekim od svojih susjeda ima projekt zajedničkih snaga za brze intervencije koje bi imale pravo djelovati radi sprečavanja nemira u pojedinim državama.

Putinova vojna doktrina, inače, podrazumijeva da se (s izuzetkom Baltika) NATO ne smije širiti na prostor bivšeg Sovjetskog Saveza. Kad je Ukrajina s bivšom prozapadnom vladom svojedobno izrazila želju za približavanjem NATO-u Putin se tome žestoko usprotivio. Čak do mjere da je u internim raspravama spominjao i mogućnost podjele Ukrajine ako bi ustrajala u tom zahtjevu. Na kraju je i Zapad odustao od toga projekta iza kojeg su zapravo stajali samo Amerikanci. U Ukrajini se u međuvremenu promijenila vlast, a jedan od prvih poteza novih proruskih struktura bio je produljenje sporazuma o ostanku ruske crnomorske flote u Sevastopolju na Krimu sve do 2042. godine.

Rusi dakle ostaju na Crnom moru, a snažne vojne baze imaju i u odmetnutim gruzijskim pokrajinama Abhaziji i Južnoj Osetiji. Sve to je važno zbog Kavkaza, područja Gruzije i Azerbajdžana, kojim prolazi jedini put za izvlačenje nafte i plina iz kaspijskog bazena prema Zapadu i Sredozemlju mimo Rusije. Na bivšem postosvjetskom prostoru, doduše, Amerikanci imaju jednu vojnu bazu, u Kirgistanu, ali ona služi kao logistička baza za Afganistan.

Za Putinovu Euroazijsku uniju posebno važna zemlja, uz dakako Ukrajinu, kojoj Rusi, to se može s velikom sigurnošću tvrditi, nikada neće dopustiti da iziđe iz njihove interesne sfere (za kočnicu uvijek im može poslužiti Krim naseljen uglavnom Rusima) je Turkmenistan. Prebogata je plinom, a već je u više navrata, bezuspješno, pokušavala se otrgnuti ispod ruskog utjecaja.

Sav plin koji Turkmenistan izvozi prema Zapadu ide preko ruskih plinovoda, zbog čega je i njegova cijena niža. Turkmenistanske vlasti su stoga bile započele kontakte sa SAD-om i Europom o mogućoj izgradnji novih plinovoda koji bi zaobilazili Rusiju. Išli bi preko Kaspijskog jezera i Azerbajdžana do Turske i dalje preko Bugarske do Europe. Jedan od tih projekata je i plinovod Nabucco. Međutim, Putin je ubrzo odgovorio na taj izazov projektom Južni tok. Njegova bit je u tome da bi Rusija i dalje kontrolirala izvoz kaspijskog, dakle, i turkmenistanskog plina prema Europi. Tako održava i političku kontrolu nad tim područjem.

Putin tako, i kontrolom izvoza energenata, štiti ruski utjecaj u kaspijskoj regiji i srednjoj Aziji. Međutim, taj patronat teško pada nekim tamošnjim državama. Stoga Ukrajina, zbog svojih unutarnjih podjela, te Azerbajdžan i Turkmenistan zbog želje za više neovisnosti od Moskve, gotovo sigurno neće postati članovima Putinove Euroazijske unije. Bez njih to neće biti cjelovit projekt. Stoga se može pretpostaviti kako će u budućem vremenu ruski vrh pokušati pronaći način da i te zemlje uključi u bescarinsku zajednicu.

Putin ne žuri s integracijskim procesima svjestan otpora koje bi nakane obnavljanja nadnacionalnih institucija iza kojih stoji Kremlj mogle izazivati u pojedinim državama. Provodi ih postupno, slično kao što je prigrabio i potpunu vlast u zemlji.

U Rusiji je uspostavio kontroliranu demokraciju u kojoj njegovi favoriti (i on prema potrebi) uvijek pobjeđuju na izborima. Stavio je pod kontrolu prirodna bogatstva zemlje, naftu i plin s kojima sada puni većinu državnog proračuna. Oligarhe koji su mu se protivili je poslao ili u emigraciju (Berezovski) ili u zatvor (Hodorkovski). Zemljom vlada čvrstom rukom, zapadne nevladine udruge je pokazao kao produžene ruke politike zemalja iz kojih dolaze te im onemogućio rad. Oporbe uglavnom nema, ili je nedovoljno snažna da bi ugrozila njegovu vlast.

No očito je mnogo lakše ostvarivati uspjehe stjecanjem sve više kontrole nad polugama vlasti nego u nastojanjima za modernizacijom zemlje, poglavito oživljavanjem industrije, što Putin unatoč mnogim najavama dosad nije uspio napraviti. Stoga, misle neki analitičari, njegova Rusija iznutra još nije dovoljno snažna da bi mogla savezom s nekom od bivših sovjetskih republika stvoriti neki oblik novog ruskog imperija koje će stajati uz bok moćnim velesilama poput SAD-a, Kine pa i Europske unije, što Putin očito želi.

Vrati se natrag

Pratite nas na društvenim mrežama