fbpx

Veliko slavlje Muzeja naivne umjetnosti

Objavljeno 17.03.2012 - Kultura

Veliko slavlje Muzeja naivne umjetnosti

60 godina neprekidnoga postojanja i djelovanja Hrvatskoga muzeja naivne umjetnosti u Zagrebu, prvoga i najstarijeg muzeja naive u svijetu, osnovanog 1952. godine pod nazivom Seljačka umjetnička galerija, kasnije (1956.) preimenovana u Galeri

Pijetao na krovu Ivana Generalića koji kukuriče u sumraku nad dolinama punim neke tužne ljepote – jedna je od onih besmrtnih slika koje postaju arhetipskima za sudbinu jednog slikarstva.

Od Hegedušićevih seljaka umornih i izmučenih od težine zemlje koji su bilježili prokletstvo hrvatske povijesti, rastrgane između imperijalnih divova, ratova i siromaštva, Penavušinih ptica koje kao da su doletjele iz nepoznatih rajskih prostranstava i Lackovićevih potočnica čiji je perfekcionizam oplemenio i vile privatnih kolekcionara u Arizoni do Rabuzinovih brežuljaka građenih od krugova cvijeća u koje su se zaljubili Japanci, preslikavajući majstorove himne suncu na dizajn – hrvatska naiva odavna se potvrdila kao jedan od najsnažnijih fenomena ne samo hrvatske, već i svjetske umjetnosti.

Vodič je više mala enciklopedija o naivi negoli puki preglednik radova. Hrvatska naiva stavljena je u vodiču u svjetski kontekst, u kojem su osim povijesti naive predstavljeni i Hlebinska slikarska škola, nezavisni autori, potom fenomeni art bruta i outsiderske umjetnosti u Hrvatskoj s kojima se naiva dodiruje

Hrvatska naiva – to jedinstveno čedo hrvatske kulture, slavljeno i kod kuće i u svijetu, ali i omalovažavano u vlastitoj sredini devedesetih godina od onih koji ju nikada i nisu shvatili kao jednu od najvažnijih dionica hrvatske umjetnosti – upravo bilježi veliku obljetnicu.

U petak, 16. ožujka navršava s 60 godina neprekidnoga postojanja i djelovanja Hrvatskoga muzeja naivne umjetnosti u Zagrebu, prvoga i najstarijeg muzeja naive u svijetu, osnovanog na isti datum 1952. godine pod nazivom Seljačka umjetnička galerija, kasnije (1956.) preimenovana u Galeriju primitivne umjetnosti, odnosno od 1994. sa sadašnjim nazivom.

Tom prigodom ravnatelj Muzeja Vladimir Crnković, teoretičar, povjesničar umjetnosti i jedan od onih rijetkih entuzijasta, koji je od tog muzeja napravio živo kulturno žarište na Gornjem gradu, koje redovito pohode brojni strani turisti, predstavit će nakon niza publikacija o majstorima hrvatske naive i prvorazredan vodič kroz Zbirku HMNU i na engleskom jeziku.

Uz prepoznatljiv svjetski dizajn Borisa Ljubičića i prijevod »hrvatskog zeta« Grahama Mc Mastera, vodič je više mala enciklopedija o naivi negoli puki preglednik radova. Hrvatska naiva stavljena je u vodiču u svjetski kontekst, u kojem su osim povijesti naive predstavljeni i Hlebinska slikarska škola, nezavisni autori, potom fenomeni art bruta i outsiderske umjetnosti u Hrvatskoj s kojima se naiva dodiruje.

FOTO:ARHIVA

Agilni ravnatelj HMNU Vladimir Crnković

A tu su i najnovije znanstvene revalorizacije s opširnim predstavljanjem svakoga velikog majstora i hrvatske i svjetske naive, a koji su dio bogata muzejskog fondusa. S obzirom na to tim jasnije postaje značenje toga vodiča nevelika formata, ali prevažna povjesnoumjetničkog sadržaja.

Naiva koja se nikada nije odrekla susreta sa svijetom stvarnosti i figuracije iz koje su senzibilni pojedinci gradili snovite svjetove koji su bili i realistični i naturalistični, ali i vrlo bliski i fantastici, nadrealizmu i magičnom realizmu, puni arkadijskih poljana što su slavile život i prirodu, ali i najtragičnijih i najmučnijih prizora teškoga života i seoskih bogaca – intuitivnošću i spontanošću izraza nadahnjivala je mnoge slikare.

Štoviše, nije samo naiva utirala putove slobode. Poznato je koliko su njemački ekspresionisti i francuski nadrealisti bili nadahnuti radovima outsidera i mentalno bolesnih pacijenata čija je mašta bila oslobođena svih okova. U radovima naivaca, spontanima, liričnima i vrlo originalnima, u kojima je emocija važnija od pukog razuma i intelektualnih spekulacija, europski slikari su otkrivali onu intuitivnu slobodu slikanja za kojom su i sami čeznuli.

Štoviše, ne treba zaboraviti ni da je upravo pučka ili »primitivna« umjetnost iz Afrike, Polinezije i Pacifika mnoge slikare, ponajviše Picassa, navela na kubističko razaranje ljudskog lika i mijenjanje cjelokupnog zapadnog slikarstva, s istraživanjima prvotnih karakteristika ljudskih bića pretvorenih često u afričke demoničke maske.

Od sudbinske treće izložbe grupe »Zemlja« održane 1931. u Zagrebu, na kojoj su izlagali Ivan Generalić i Franjo Mraz, s ključnom mentorskom ulogom Krste Hegedušića, otpočinje velika priča o naivnome slikarstvu u Hrvatskoj i Hlebinskoj školi. Izložba tada vrlo mladih slikara bila je održana samo tri godine nakon prve izložbe Rousseaua, Bauchanta, Bomboisa, Seraphine Louis i Vivina 1928. u Parizu, ali i šest godina prije međunarodne izložbe u Parizu, Zürichu i New Yorku, čime je pojedinačno hrvatska pojava naive postala dio velikog međunarodnog fenomena.

Vodič impresivno prikazuje slavne protagoniste Hlebinske škole koje će okupiti Ivan Generalić, njihove posve različite poetike od Mrazovih seoskih pejzaža, Viriusovih siromaha, stiliziranih motiva Franje Filipovića, dramatičnih i ekspresivnih pejzaža Dragana Gažija, snažnih bibilijskih tema Ivana Večenaja, fascinantnih zimskih pejzaža i grotesknih likova Mije Kovačića i tužnih portreta Martina Mehkeka, do osebujne poezije Josipa Generalića, da spomenemo samo neke autore.

FOTO:ARHIVA

Ivan Generalić: Bijeli jelen

U vodiču su vrlo jasno objašnjene i kapitalne uloge povjesničara umjetnosti i kritičara Miće Bašićevića, koji će proslaviti fantastiku i snovite vizije Matije Skurjenoga i enorman doprinos srpskog teoretika Ota Bihaljija Merina. Uz detaljna objašnjenja najvažnijih poetskih odrednica »nezavisnih« (Smajić, Feješ, Rabuzin, Buktenica, Stolnik, Skurjeni, Jurak), knjiga precizno određuje one autore čija djela su na granici naive i art bruta (Willem van Genk, Sava Sekulić i Pietro Ghizzardi), odnosno otvara važnu dionicu i outsiderske umjetnosti (Jakov Bratanić, Hrvoje Šercar, Drago Trumbetaš).

Poglavlje stranih majstora sa sva tri područja uključuje 17 imena najvažnijih stranih autora od Ericha Bodekera, njemačkog rudara koji je postao klasik svojim antropomorfnim i zoomorfnim skulpturama, slovenskog samouka Jožu Horvata Jakoga, Taizija Haradu, japanskog naivca, srpskog slikara Iliju, pa sve do takvih imena kao što su Pavel Leonov, Vangel Naumovski, Nikifor, Sava Sekulić, Milan Stanisavljević i Germain van der Steen.

Dva posljednja poglavlja donose predšasnike hrvatske naive, pučke sakralne slike anonimnih autora iz 19. stoljeća, izbor iz stvaralaštva udruženja umjetnika »Zemlja«, crteže, akvarele i grafike, te popis literature.

Marina Tenžera

Vrati se natrag

Pratite nas na društvenim mrežama