fbpx

Vjerujete u lijekove koje uzimate?

Objavljeno 13.10.2010 - Vijesti

Vjerujete u lijekove koje uzimate?

Oko 70% medicinskih ispitivanja danas financira farmaceutska industrija (1980.godine to je bilo 32%, 2000.godine 62%), a ispitivanja u privatnoj režiji pristrana su i nisu vjerodostojna jer proizvode rezultate kakve želi sponzor. Veliki stručnjaci,

Na Medicinskom fakultetu u Rijeci održano zanimljivo predavanje liječnice, internistice, dr. Lidije Gajski, na temu “Lijekovi ili priča o obmani.”

Nakon pet godina istraživanja, zagrebačka internistica objavila je 2009. godine knjigu “Lijekovi ili priča o obmani”.

To je prvi put da je jedna hrvatska liječnica, koja poznaje sustav iznutra, otvoreno progovorila o farmaceutskoj industriji i njenoj sprezi s liječničkom strukom i manipulacijama kliničkim ispitivanjima lijekova, a sve u službi povećanja profita. Prepuna dvorana, koju su uglavnom činili liječnici različitih specijalizacija i teolozi govori dovoljno da tema pobuđuje veliki interes javnosti.

Danas je farmaceutskoj industriji do te mjere stalo do profita da je potrošila bolesne ljude i sada ulazi među zdrave na način da ih pretvara u rizične, tvrdi ova eminentna liječnica. Medikamentacija života danas je poprimila ogromne razmjere i danas je “normlno” da se tabletama rješava sve.

U zadnjih desetak godina osnovne smjernice prema kojima rade liječnici promjenile su se i one se kose s kliničkim iskustvom liječnika, ali i zdravim razumom bolesnika. Primjera radi, normale za krvni tlak su sa 160/95 pale na 140/90, pa na 125-130/70-80, do danas na 120/80. Slično je sa šećerom i kolesterolom. Da bi postigli te vrijednosti, sve više ljudi uzima lijekove i postaje ovisno o terapiji lijekovima.

Na ovaj način zdravi ljudi postaju rizični i trebaju lijekove. Uz to svakim danom šire se definicije bolesti pa su danas PMS, menopauza, osteoporoza, erektivna disfunkcija nove, izmišljene bolesti.

 

Rezultati ispitivanja lijekova četiri do pet puta su pozitivaniji i onakvi kakvi ih žele u farmaceutskoj industriji kad ih ona financira, nego kad se financiraju javnim novcem.

Farmakološka i epidemiološka ispitivanja još su problematičnija od kliničkih, jer im je jedini cilj povećati upotrebu lijekova. Pri tome manipuliraju ispitivanjem lijekova na način da preuveličavaju, umanjuju, prešućuju, relativiziraju i poopćavaju rezultate, relevantnim prikazuju laboratorijske parametere, koji uopće nisu klinički relevantni, publiciraju selektivno, a studije s negativnim zaključcima rjeđe objavljuju, a sve sa ciljem da se šire indikacije za primjenu lijekova, šire definicije bolesti i stvaraju novi klinički entiteti. Također, sve je veća i preventivna orjentacija medicine, a da za to znanstvenih dokaza nema.

Farmaceutska industrija prepoznala je znanost kao najprofitbilniji poduzetnički pothvat i dobar marketinški alat kojim stalno pokušava razviti potrebe za uzimanjem lijekova, čime se dovelo do estradizacije znanosti.

 Danas se znanstvene studije uz pomoć marketinških i PR agencija uljepšavaju i osmišljavaju se reklame za što veću upotrebu lijekova, a lijek je roba sa snažnim marketinškm nazivnikom; life, prosper, progress, advance, cure, optimal idr.

Sponzori i farmaceutska industrija slabo i gotovo nikako ne financiraju medicinska istraživanja o uzrocima bolesti, nefarmakološkim intervencijama, prirodnim lijekovima, bolestima siromašnog svijeta, jer dugoročno, u rješavanju uzroka bolesti ne vide velike financijske profite.

Posebna su priča lijekova za krvožilni sustav koje liječnici najčešće propisuju bolesnicima.

Najbolji dokaz za to su lijekovi za smanjivanje masnoće u krvi.

Liječnici ih masovno propisuju, iako kolesterol nije čimbenik rizika za žene i lijekovi tu apsolutno ništa ne mijenjaju. Uzimali li ih ili ne, dužina života ostaje ista i broj infarkta isti, dakle, nemaju nikakvo djelovanje.

A upravo su preparati iz te grupe bili drugi na ljestvici troška i njihova je cijena bila nerealno visoka.

Potrošnja lijekova i zarada industrije stalno raste, jer se stalnim širenjem indikacija lijekova i definicija bolesti lijekovima daje sve šira primjena.

U praksi to izgleda ovako:antihipertenzivi, lijekovi koji su u početku bili registrirani za sniženje tlaka, sada su dobili indikaciju za anginu pectoris, bubrežnu bolest ili za bolest mrežnice. Lijekovi za masnoću pretvoreni su u “čudotvorni” napitak koji je automatizmom uveden svim ljudima nakon infarkta u golemim dozama, iako uopće ne postoje dokazi o djelotvornosti.

Antidepresivi iz skupine SSRI u početku su bili registrirani samo za teške oblike depresije, a danas imaju 12 indikacija, među kojima je i blaži, anksiozni poremećaj. S druge strane, za bolesti poput astme i depresije sniženi su kriteriji za težinu kliničke slike.

Stvorene su i nove bolesti.Osteoporoza je klasični primjer korporacijskog stvaranja bolesti. Ljudski rod tu bolest nije prepoznavao tisućama godina, sve do 1994. godine kad su za normalnu gustoće kostiju uzeli ženu između 20 i 30 godina.

Malo je poznato da je bolesničke udruge stvorila upravo farmaceutska industrija, koja ih financira kako bi preko njih promicala bolest i lijek te, što je najvažnije, upravo preko udruga vršila pritisak na državu da lijek uvrsti na listu zdravstvenog osiguranja, što im je velika pogodnost.

To se lijepo moglo pratiti kod naših udruga za osteoporozu, koje su uspjele najpopularniji preparat staviti na listu HZZO-a, a slično se dogodilo sa skupim inzulinom preko dijabetičkih udruga.

Regulatorne agencije također su do grla u sukobu interesa.

 Najbolji primjer je prošlogodišnja kvazi epidemija svinjske gripe, gdje je s razine Svjetske zdravstvene organizacije i putem medija vršeno strahovito zastrašivanje stanovnika o svinjskoj gripi i preporuke o cijepljenju. Ministri su, kako bi potakli ljude na cijepljenje, pred kamerama demonstrirali vlastita cjepljenja. Kad je cijepivo izašlo na tržište ljudi se jednostavno nisu htjeli cijepiti i nikome se ništa nije desilo. Priče o “zapanjujućoj” svinjskoj gripi jednostavno su se pokazale neistinitima i manipulacijom farmaceutske industrije koja je na cijepivima htjela okrenuti silne profite.

Otkad je privatni biznis ušao u zdravstvo, u sukob interesa doveden je i čitav niz sudionika zdravstvenog sustava, od najnižih do najviših razina, počevši od liječnike opće prakse, koji od suradnje s industrijom ostvaruju neke svoje sitne interese, poput često plaćenih putovanja na egzotične lokacije, do seminara koji se prikriveni marketing i koji su vrlo prisutni i općeprihvaćeni. Liječnici se uopće ne pitaju tko to plaća, odakle taj novac i zašto ih se vodi. Riječ je, naravno, o korupciji, koja je ipak blaža nego što je na razini opinion makera i uglednih stručnjaka.

Sudionici predvanja došli su do zaključka da bi u medicinskoj praksi trebalo biti što više evaluacija, a kako je profit kompletno ovladao medicinskom znanošću, o zdravlju, lijekovima i metodama liječenja trebalo bi uvesti multidisciplinarni pristup, koji bi osim stručnjake medicinske i farmaceutske struke uključivao i psihologe, teologe, sociloge i druge društveno relevantne stručnjake, a ovakav pristup sugerira i sama definicija zdravlja, jer zdravlje nije samo odsutnost bolesti i iznemoglosti, već puno fizičko, psihičko i socijalno blagostanje.

I na kraju, vjerujte kruhu, voću, povrću, maslinovom ulju, ribama, umjerenom kretanju i osmjehu svaki dan i vaše stanje će dugo vremena biti jako dobro.

Vrati se natrag

Pratite nas na društvenim mrežama