Otac moderne brazilske arhitekture i jedan od najutjecajnijih svjetskih arhitekata, Oscar Niemeyer, nedavno je proslavio 103. rođendan, ali ne posustaje s radom; predstavljena su njegova dva nova projekta; vlastiti muzej nedaleko od Ria te Oscar Nieme

Iako je nedavno proslavio 103. rođendan, Oscar Niemeyer, čovjek bez kojeg je nemoguće zamisliti svijet moderne arhitekture, i dalje neumorno radi u svom studiju u rodnom Rio de Janeiru. Povodom rođendana i obilježavanja 70-godišnje karijere otvorio je muzej u blizini Ria de Janeira sa skicama i urbanističkim modelima, a mnogo se govori i o njegovom posljednjem projektu, kulturnom centru u Avilesu na sjeveru Španjolske koji bi tebao oživjeti grad, slično kao što je to Guggenheim učinio za Bilbao.

Otac moderne brazilske arhitekture, kako ga često nazivaju, Oscar Niemeyer oduvijek je bio idealist, estet i zagovornik jednakosti među ljudima. Ravne linije zamijenio je lukovima i krivuljama, a inspiraciju je našao u oblinama ženskog tijela. Arhitektura za njega predstavlja sredstvo s pomoću kojega može promijeniti svijet i učiniti ga ljepšim i ugodnijim mjestom za življenje; vodi se idejom da njegovi projekti kod ljudi prije svega moraju pobuditi emocije i osjećaj začudnosti, divljenja. Projekt koji ima za napraviti najprije detaljno zamisli u glavi i tek onda uzima olvoku i prenosi ideju na papir. Strastveni je pušač i zakleti ateist, a njegov savjet za dug i ispunjen život glasi: ”Um je potrebno održati aktivnim, raditi, pomagati drugima, smijati se, plakati i život doživljavati intenzivno, jer je prekratak.”

U 1930-ima radio je uz bok s tadašnjim francuskim velikanom Le Corbusierom, vodećim predstavnikom moderne arhitekture 20. stoljeća, a kasnije je, uz Luciu Costu, kao jedan od glavnih urbanističkih planera zauvijek promijenio lice brazilske prijestolnice Brasilie, ”grada budućnosti”, te počeo eksperimentirati i razvijati svoj originalni stil. Velebna zdanja koja danas privlače posjetitelje iz cijelog svijeta nalaze se u gradskom središtu, a najpoznatija su Brasilijska katedrala, Nacionalni kongres s prepoznatljivim kupolama i zgrada Vrhovnog suda s postraničnim stupovima. Tijekom diktature u Brazilu 1965. godine zbog ljevičarskih stavova bio je prisiljen napustiti svoju domovinu i nastanio se u Parizu gdje je projektirao impresivnu zgradu
Komunističke partije Francuske (PCF).

Sveukupno, projektirao je više od 600 zgrada i još ne namjerava odustati. Ovaj svestrani intelektualac svoje ideje s područja arhitekture, književnosti i filozofije promiče u časopisu Nosso Caminho (Naš put) kojeg je skupa s ženom pokrenuo 2006., a cilj mu je da u mladim ljudima stvori entuzijazam i želju za drugačijim, nesebičnim načinom života i rada.   

K. D.