Do 2100. godine razina Jadrana mogla bi se podići i za metar
Objavljeno 03.02.2011 - Vijesti

Razina mora u Bakru od 1950. do 1970. godine u prosjeku je porasla za 30 milimetara, a mjerenja rađena posljednjih 20 godina pokazuju čak dvaput veći prosječni porast razine mora, upozorava profesor Damir Viličić s Prirodoslovno-matematičkog fak
Na pitanje što se to događa s klimom i jesu li, primjerice, katastrofalne poplave posljedica globalnog zatopljenja, znanstvenici još nemaju odgovora. No, upozoravaju na moguće posljedice kao što su promjene u razini mora. Što će se, ako se podigne more, dogoditi s područjima koja se nalaze na niskoj nadmorskoj visini? Krapanj kod Šibenika, najniži otok u Jadranu, s nadmorskom visinom od samo 1,5 metara, zacijelo bi se prvi našao pod vodom.
Je li točno da morska razina raste u prosjeku dvaput brže nego što se to predviđalo prijašnjih godina, pitali smo profesora Damira Viličića s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, iza kojeg je više od sto publiciranih znanstvenih radova s međunarodnim recenzijama.
»Prema dostupnim podacima, razina mora u Bakru od 1950. do 1970. godine u prosjeku je porasla za 30 milimetara. Što se tiče mjerenja rađenih posljednjih 20 godina, ona sada pokazuju čak dvaput veći prosječni porast razine mora. Važno je, međutim, znati da ta promjena nije linearna. No, više modela pokazuje da se može očekivati porast svjetskih oceana i Jadrana za oko 34 do 100 centimetara do 2100. godine«, upozorava Viličić.
Poplave se, prema riječima tog stručnjaka za ekologiju mora i fitoplanktone, najprije mogu očekivati u plitkim zaljevima, i to ponajprije zbog dodatnih hidrodinamičnih efekata. Poplavljivanje se može očekivati i na priobalnim površinama koje su pod poljoprivrednim kulturama, i to zbog narušavanja ravnoteže između dotoka slatke i morske vode u obalnom području te mogućeg prodora mora u tlo.
Kad je riječ o Jadranskom moru, posljedice rasta morske razine najprije će se odraziti kroz poplavljivanje – i to ponajprije na onim područjima koja su i dosad često bila pod vodom – zatim pojačanom erozijom i urušavanjem obale te pojačanom nestabilnošću i rušenjem starih građevina (riva, lukobrana, kuća uz more). Na ušću rijeke Neretve doći će do zaslanjenja poljoprivrednog zemljišta, najavljuje taj stručnjak.
Da bi se barem ublažile moguće negativne posljedice toga, treba, ističe Viličić, sva predviđanja unijeti u urbanističko planiranje priobalja. Koliko je poznato, na to se dosad nije odlučila nijedna lokalna sredina.
Posljedice klimatskih promjena na morski ekosustav nesumnjivo mogu biti različite i velike. »Porast temperature ubrzava metabolizam stanica i organizama, pa se može očekivati brži razvoj nekih populacija i širenje tropskih i suptropskih vrsta (planktonskih organizama, riba) u Jadranu. Porast temperature rezultira promjenama i u režimu oborina i cirkulacije mora, a time i raspodjele hranjivih tvari o kojima ovisi produktivnost Jadrana«, ističe prof. Viličić, koji upozorava na uočene promjene u biologiji i ekologiji mora.
Godinama se, naime, prati invazija tropskih i suptropskih vrsta iz Indijskog oceana, Levanta i Jonskog mora u Jadran, i to ne samo riba. Prate se uočene promjene i u razvojnim ciklusima riba i promjene gustoće njihovih populacija, što je, međutim, teško statistički dokazati zbog paralelnog utjecaja ribarstva, kaže Viličić. Osim klimatskih promjena, nastavlja on, na biologiju i ekologiju mora utječe još i ribolov, transport i turistička aktivnost. Tu su i prijetnje kao što je plastični otpad jer on uzrokuje velike promjene biologije nekih organizama, pogotovo onih koji naseljavaju muljevito dno, gdje mijenjaju režim kisika i svjetlosti na morskom dnu. »Nije još sigurno koliko je čovjek kriv za promjene, ali im sigurno dosta pridonosi«, upozorava.
Stručnjaci odavno upozoravaju na ugroženost vodozemaca i gmazova u hrvatskim vodama i navode da je ugroženo čak 40 posto te populacije. S tim se slaže i profesor Viličić, a posebno izdvaja slučaj vodozemaca koji žive u kopnenim vodama i koji su, prema njegovu mišljenju, drastično uništeni, i to zbog promjene okoliša i ljudskih aktivnosti.
Dugoročna mjerenja pokazuju promjene
»Istraživanja u biologiji Jadrana pokazuju promjene tamo gdje postoje dugoročna mjerenja, kao što je slučaj s Kaštelanskim zaljevom. Istraživanja koja radimo odnose se na biologiju planktona u pojedinim vodenim tipovima u Jadranu i bit će zanimljiva za uspoređivanje podataka u budućnosti dođe li do promjena u cirkulaciji Jadrana i oborinskog režima na području uz Jadran«, kaže profesor Viličić.
Jadranka Klisović
Vrati se natrag


