fbpx

Taxi Cammeo iz Rijeke preselio u Zagreb

Objavljeno 23.04.2011 - Vijesti

Taxi Cammeo iz Rijeke preselio u Zagreb

Taxi tvrtka Cammeo preselila svoje poslovanje u Zagreb

Na zagrebačkim prometnicama, nakon višemjesečne najave, u petak ujutro pojavili su se taksiji riječke tvrtke Cammeo koji nude vožnju po znatno pristupačnijim cijenama od konkurencije, zagrebačkih taksista koji su udruženi u dosad »monopolistički« Radio taksi Zagreb. Kako bi provjerili kako posluje »friška« taksi-služba u glavnome gradu, Vjesnikova ekipa odlučila se na nekoliko probnih vožnji s novopridošlom konkurencijom i pritom ih usporedila s postojećim Radio taksijem Zagreb.

No, već na samom početku naišli smo na probleme. Naime, tvrtka Taxi Cammeo se, barem prema najavama, može pozvati na besplatni broj 1212, no nakon skoro sat vremena pozivanja mogli smo samo čuti nasnimljeni ugodni pozdrav operaterke, pa potom dugo čekanje uz gotovo čitavu top-listu hitova iz 1966. godine, da bi zatim na španjolskom jeziku glas neke druge operaterke zahvalio na korištenju usluge. I tako skoro sat vremena.

Radim svoj posao i, ako će ga biti kao danas, bit će sve u redu. To što me podozrivo gledaju, na to se ne obazirem. Moje je da radim, kaže Cammeov taksist Stjepan, koji nas je prilikom izdavanja računa upozorio da vožnju možemo i reklamirati ako nismo zadovoljni. Vožnju od Sigeta do pošte u Branimirovoj naplatio je 35 kuna

Razočarani, odlučili smo se na drugu varijantu, onu koja ‘pali’ svugdje u svijetu. Probat ćemo na autobusnom stajalištu uloviti taksi. Dok smo prilazili autobusnom ugibalištu preko puta Zagrebačkog velesajma, upravo je prošla Cammeova škoda octavija, no »prozujala« je dalje. Znači, ipak su počeli voziti.

Idućih dvadesetak minuta nekoliko novopridošlih taksija prošlo je Avenijom Dubrovnik, ali sa suprotne strane. Dobro je, pomislimo, sada će valjda proći i s naše strane. Čekanje se oduljilo, no upornost se isplatila, unatoč daljnjim pokušajima da putem operatera dozovemo taksi. S druge strane telefonske linije mogao se samo čuti uvodni pozdrav, zahvala na španjolskom i neka davno skladana pjesma koja govori o sjedenju, čekanju, lješkarenju i promatranju vremena kako prolazi na ribarskom doku. Baš prigodno, pomislimo.

Napokon u našem pravcu stiže dugoočekivani Cammeo. Bijela škoda i vozač u besprijekornom tamnom odijelu. Zaustavili smo ga na ugibalištu mahanjem ruke. Čini se kao da je pomalo iznenađen, ali i sretan jer će biti posla. Iz Sigeta prema pošti u Branimirovoj ulici vozi nas Stjepan. Opremljen je bluetooth slušalicama, nekoliko mobitela, radiopostajom, uređajem GPRS i najnovijim taksimetrom, ali i bežičnim internetom i dječjom sjedalicom koja se nalazi u prtljažniku.

»Ugodan dan želim«, kaže i počne namještati taksimetar. Dogovaramo vožnju do Branimirove ulice i počinje razgovor s taksistom kako bi se prekinula neugodna šutnja. Stjepan kaže da je godinama radio kao vozač hladnjače po cijeloj Europi. Dok priča, kopka po GPRS-u ne bi li utipkao željenu koordinatu, iako zna gdje se nalazi pošta u Branimirovoj. Pritom psuje taj mali uređaj koji ga je, kaže, nebrojeno puta iznevjerio dok je vozio europskim autocestama. Baš kao što nas je iznevjerio govorni automat nove tvrtke. Stjepan kaže da su to tek dječje bolesti novopristigle tvrtke.

Pitamo ga i za novu tvrtku u kojoj radi od petka. »Zasad je sve super, iako je tek prvi dan. Moram prehraniti obitelj pa sam sretan što radim, a i ne moram više spavati po ugibalištima Nizozemske i Francuske«. Baš u tom trenutku ga na mobitel zove sin. Pita ga kako ide posao. Stjepan ga prekida riječima da mora raditi i ne može razgovarati tijekom vožnje. Sve po pravilima službe.

Znatiželjni smo i za njegovo mišljenje o već postojećim zagrebačkim taksistima. »Nije me briga. Radim svoj posao i, ako će ga biti kao danas, bit će sve u redu. To što me podozrivo gledaju, na to se ne obazirem. Moje je da radim«, kaže simpatičan taksist. Stižemo na odredište, Stjepan izdaje račun i izlazi iz škode kako bi nam otvorio vrata. Dajemo mu napojnicu, a on se »bilježi sa štovanjem«, podsjećajući nas kako je politika tvrtke da ako netko nije zadovoljan vožnjom ili vozačem uslugu može reklamirati tijekom vožnje i ne platiti je. Mi smo zadovoljni, vožnja nas je stajala 35 kuna.

Na Glavnome kolodvoru odlučujemo se na vožnju taksijem udruge Radio taksi Zagreb. Gotovo tridesetak taksija parkirano je čitavom dužinom zgrade kolodvora, a taksisti pričaju u hladovini. Prilazimo im i tražimo vožnju do Markova trga.

Ivan vozi taksi već skoro trideset godina i kaže da se nagledao svega. »Pijanci, narkomani, prijateljice noći, rabijatni tipovi, stranci, djeca… svašta sam ja vozio, no ne žalim se. Volim svoj posao«, kaže Ivan. Pitamo ga za konkurenciju koja je došla iz Rijeke. O njoj nema lijepo mišljenje. Kaže da je to »neko pranje ‘love’ koje neće opstati«. »Jamčim vam da će uskoro izbiti neka afera s Cammeom, pa će se povući«, uvjerava nas taksist dok nas vozi prema željenoj destinaciji. »Sve su to neka mutna posla«, zaključuje Ivan.

Uskoro stižemo i tražimo račun. Cijena je 50 kuna, a taksistu dajemo napojnicu od 10 kuna, koju nevoljko prima riječima da »nije potrebno«. Ipak je uzima i zaželi ugodan dan.

Uspoređujući cijene i prijeđenu kilometražu, čini se da je Cammeo doista jeftiniji. Hoće li i drugi operateri spustiti cijene ostaje nam tek vidjeti. Dolazak konkurencije svakako je napredak za grad, turiste i poslovne ljude koji dolaze u Zagreb, a građani bi, potaknuti cijenama, mogli stvoriti kulturu vožnje taksijem kao što je to svugdje u svijetu.

Tekst preuzet sa portala Vjesnik.hr

Vrati se natrag

Pratite nas na društvenim mrežama