I dok institucije zadužene za hrvatski turizam pokušavaju umiriti javnost tvrdnjama o “blagom padu” broja gostiju i “izvrsnim rezultatima”, stvarnost na terenu – ona koju vide i žive gosti, domaćini i radnici u turizmu – daleko je od ružičaste. Površne statistike ne mogu prikriti činjenicu da hrvatski turizam ne pati od nedostatka turista, već od kroničnog nedostatka strategije, kontrole i osnovnog razumijevanja što čini kvalitetnu destinaciju.

Turist danas nije broj – on je korisnik koji zna što želi

Kako navodi i HTV-ov prilog, gosti su danas sve osjetljiviji na cijene. No istina je još bolnija: gosti su sve osjetljiviji i na lošu uslugu, manjak higijene, bezobrazluk osoblja i previsoke cijene koje ne prate kvalitetu. To je ono o čemu se ne govori u službenim priopćenjima i izvještajima HTZ-a i Ministarstva turizma.

Posljednjih godina gosti – osobito oni lojalni i platežno sposobni – sve češće se žale na:

• manjak ljubaznosti osoblja,

• lošiju kvalitetu hrane u restoranima,

• nedostatnu čistoću i higijenu smještajnih objekata,

• i sve gore organizirane destinacije.

A sve to po cijenama koje su nerijetko više nego u Italiji, Španjolskoj ili Grčkoj – ali bez njihove razine usluge.

Nautički turizam: Nafta se čeka satima, a kanalizacija pliva oko brodova

Jedan od sektora koji bi trebao biti perjanica našeg turizma – nautički sektor – danas je ozbiljno zapušten. Dok Italija, Grčka i Turska ulažu milijune u infrastrukturu, kod nas nautičari i dalje:

• čekaju satima na benzinskim crpkama, jer ih nema dovoljno ni na najfrekventnijim rutama,

• nemaju gdje odložiti otpad, pa on često završava u moru,

• a nadzor i regulacija zagađenja praktički ne postoje.

U jeku sezone, more i obala znaju biti zagađeni fekalijama, dok inspekcije ili ne postoje ili zatvaraju oči. Sve se to događa u zemlji koja se hvali da živi od turizma.

Nema kontrola, nema plana, ali ima floskula

Umjesto jasnog plana i reforme sustava, slušamo izjave poput: „Radimo izračune turističkih kapaciteta na razini županija“, „imamo prostora za povećanje broja noćenja“ i slične floskule koje samo produžuju agoniju.

Pitanje nije koliko gostiju može stati u neki grad ili otok – već kako ti gosti žive to iskustvo. Je li im čisto? Osjećaju li se dobrodošlo? Dobivaju li vrijednost za novac?

Ako odgovori na ta pitanja ostanu negativni, Hrvatska će ubrzo postati „destinacija koju su ljudi nekad voljeli“.

Digitalna degradacija i turistička komunikacija u rasulu

U 2025. godini sve veći broj gostiju prijavljuje i loš internet, što je gotovo nevjerojatno u zemlji koja pretendira biti top destinacija za digitalne nomade. Umjesto stabilne Wi-Fi mreže, gosti se bore s nestankom signala, sporim pristupom i neinformiranim domaćinima.

Dodatno, komunikacija turističkih zajednica je zastarjela, reakcije na kritike gotovo nikakve, a PR se svodi na šuplje fraze.

Zaključak: Turizam bez reforme vodi u stagnaciju

Umjesto uljepšavanja brojki i samozadovoljstva “plusom od početka godine”, vrijeme je da se Vlada RH i svi odgovorni ozbiljno suoče s izazovima. Potrebna je:

• nacionalna strategija razvoja turizma temeljena na kvaliteti, a ne kvantiteti,

• ulaganje u infrastrukturu i ljude,

• bolja kontrola i zaštita okoliša,

• te regulacija cijena u odnosu na isporučenu uslugu.

Bez toga, hrvatski turizam neće imati pad samo u srpnju – imat će ga u godinama koje dolaze. I to više neće biti “blagi pad”, nego slobodan pad u ponor vlastite nekompetentnosti.