Dok ministar turizma Tonči Glavina i direktor HTZ-a Kristjan Staničić na konferenciji za medije zadovoljno ističu “gotovo pa idealnu situaciju” u hrvatskom turizmu, stvarnost na terenu govori drukčijim jezikom – onim nezadovoljnih turista, domaćina i lokalnog stanovništva.

Prema podacima koje su prezentirali, Hrvatsku je u prvih osam mjeseci 2025. posjetilo 17,2 milijuna turista, uz gotovo 90 milijuna noćenja. Riječ je o simboličnim rastovima od 2% u dolascima i 0,5% u noćenjima – koji sami po sebi nisu alarmantni, ali su daleko od “rekordnog buma” kakvog sugerira državni PR aparat.

No ono što zabrinjava nije broj dolazaka – nego kvaliteta iskustva.

SJAJ U STATISTICI, SJENA U REALNOSTI

Turisti diljem Jadrana i unutrašnjosti ove su godine sve glasnije izražavali nezadovoljstvo zbog nekoliko ključnih problema:

• Cijene su podivljale, često bez opravdanog porasta kvalitete usluge. Pizza za 20 eura, ležaljka za 30, parking po satu skuplji nego u Beču. Turisti možda plaćaju, ali ne zaboravljaju.

• Usluga je često nestručna, neljubazna i pod stresom – rezultat kroničnog manjka radne snage i loših uvjeta za sezonske radnike. Nisu rijetkost situacije gdje konobar radi po 14 sati, a kuhar ima 6 dana godišnjeg.

• Zabavna ponuda je oskudna, često generična i bez identiteta. Festivalski turizam je privilegij samo pojedinih destinacija, dok su manji gradovi svedeni na “španciranje i dagnje”.

• More više nije svugdje čisto, a mediji i građani su jasno upozoravali na fekalije u Puli, mulj u Kaštelima, mirise iz kanalizacije u Trogiru.

• Otpad je problem bez sustava. Kante pretrpane, kontejneri rijetki, komunalci podkapacitirani. Održivi turizam? Samo u govoru, ne u praksi.

• Toaleti na plažama i u kampovima često su neugodni, zapušteni ili nedostupni. Ljetna sezona ne može funkcionirati na kemijskim WC-ima iz 1998.

VLADIN NARATIV: ODLIČNO NAM IDE (ALI NEMOJTE PITATI TURISTE)

Ministar Glavina kaže da je turizam “održiv”, da su “rezultati rekordni” i da je “sezona izvrsna jer rast nije vezan samo uz srpanj i kolovoz”. Sve je to zvučno – no vrlo površno.

Kada se novinari maknu iz klimatiziranih press sala i dođu među goste u kampovima, apartmanima i na šljunčanim plažama – slika se mijenja. Turisti iz Češke i Njemačke žale se na previsoke cijene i pad usluge, a domaći gosti najčešće odlaze u BiH, Crnu Goru ili Albaniju – gdje se za isti novac dobije više i kvalitetnije.

IZGOVORI UMJESTO STRATEGIJE

Pad broja gostiju iz Njemačke, Češke, Nizozemske i Francuske ministar i direktor HTZ-a objašnjavaju “ekonomskim problemima tih zemalja”. No kako onda objasniti rast konkurencije – Portugal, Grčka, Turska i Crna Gora bilježe rast, i to dvoznamenkasti? Očito problem nije u Nijemcima, nego u našoj ponudi.

GDJE SU STRATEŠKI ISKORACI?

Zašto Hrvatska još uvijek:

• nema centraliziranu e-platformu za upravljanje kvalitetom u turizmu?

• nema sustavno rješenje za otpad i kanalizaciju u priobalnim općinama?

• ne ulaže ozbiljno u edukaciju kadra i uvjete za radnike?

• nema jasno definirane standarde za privatni smještaj, nego ih se sređuje retroaktivno i parcijalno?

• ne prati stvarne dojmove gostiju u obliku relevantnih analiza, već se oslanja na eVisitor brojke kao jedini pokazatelj?

ZAKLJUČAK: STVARNA TRANSFORMACIJA ILI KOZMETIKA?

Hrvatska je prirodno prekrasna zemlja, ali prirodna ljepota nije vječni garant uspjeha. Turisti više ne dolaze zbog “sunce i more” ponude – traže sadržaj, čistoću, gostoljubivost i dobru vrijednost za novac.

Ako se i dalje zadovoljavamo minimalnim rastom i upakiranim statistikama, a zanemarujemo iskustvo gosta, Hrvatska će uskoro izgubiti korak. Ne samo s konkurencijom – nego i s vlastitim potencijalom.

Do tada, neka nam ova “idealna situacija” ostane u excel tablici – jer na plaži, šanku i u apartmanu, realnost je još daleko od idealnog.