U posljednjih desetak godina hrvatske kuhinje preplavio je jedan strani naziv – riječ “chef”. Sve je “chef” – chef kuhinje, chef restorana, executive chef, sous chef… A kad bi prosječan gost čuo da “chef danas ne radi”, pomislio bi da je šef kuhinje odsutan, a ne da jednostavno danas ne kuha.

Riječ “chef” dolazi iz francuskog jezika, gdje znači “vođa” ili “šef”. U izvornom smislu “chef de cuisine” doslovno znači “šef kuhinje”. Francuzi to koriste prirodno – kao dio vlastitog jezika i tradicije. No, u hrvatskom jeziku ta je riječ strano tijelo.

Jer, u hrvatskoj tradiciji oduvijek su postojali kuhari i majstori kuhinje. Ljudi koji su stvarali mirise domaće kuhinje, koji su pekli kruh, pripremali ribu, znali “točno koliko soli ide u brudet” bez ijedne vage. Nisu se nazivali chefovima, nego – kuharima.
A kada je netko bio posebno vješt, zvali su ga glavnim kuharom, majstorom kuhinje ili jednostavno – onaj koji zna skuhati nešto kako treba.

Kada danas netko kaže “chef”, u uhu prosječnog Hrvata to još uvijek zvuči kao “šef”. Ljudi često misle da taj “chef” zapravo upravlja drugima, a ne da stoji uz štednjak.
I tu je ključna razlika: riječ “chef” u hrvatskom jeziku ne znači ono što bi trebala značiti. Ona zbunjuje, elitizira i udaljava kulinarstvo od naroda kojemu bi trebala pripadati.

Možda je vrijeme da vratimo ponos jednostavnim riječima.
Da kuhar ponovno bude titula s poštovanjem, a ne “nižerangirani chef”.
Da majstor kuhinje bude čovjek koji stvara umjetnost iz hrane, a ne PR pojam iz kuharice stranog reality showa.

Zato predlažemo:
– Umjesto “chef” – glavni kuhar
– Umjesto “executive chef” – voditelj kuhinje
– Umjesto “sous chef” – zamjenik glavnog kuhara
– Umjesto “pastry chef” – slastičar
– Umjesto “private chef” – osobni kuhar

Jer hrvatski jezik ima bogatstvo izraza – samo ih moramo koristiti.

Nije sramota biti kuhar.
Sramota je misliti da to nije dovoljno dobro ime.