Kad se Zapad ljulja, a Istok likuje – stara priča s novim glumcima
Objavljeno 10.01.2026 - Vijesti

Svaka ozbiljnija kriza u svijetu ponovno ogoli jednu staru, ali u Hrvatskoj uporno prisutnu pojavu. Čim se u Europskoj uniji ili NATO-u pojavi problem, dio domaće političke i društvene scene to dočekuje s vidnim zadovoljstvom. Riječ je o krugu ljudi lijeve provenijencije, često otvoreno jugonostalgičarskih stavova, koji svaku pukotinu na Zapadu koriste kao dokaz da je „nekad bilo bolje“, da su euroatlantske integracije pogrešne te da bi Hrvatska, u nekom idealnom scenariju, trebala tražiti sigurnost na Istoku.
Ti isti krugovi danas s posebnim žarom koriste krive poteze američkog predsjednika Donald Trump kako bi dodatno potpalili vatru. Njegove nepromišljene, često kontradiktorne i politički opasne izjave i odluke prikazuju se kao dokaz raspada Zapada, slabljenja Europske unije i besmisla NATO-a. U tom narativu, EU i SAD navodno propadaju, a spas se – barem implicitno – traži u „alternativama“ koje dolaze s istoka Europe i Euroazije.
No, takav pogled na stvarnost duboko je selektivan i, još važnije, pogrešan.
Trump nije Amerika – kao što ni Amerika nije jedan čovjek
Prije svega, važno je jasno reći: Trump nije Amerika. Sjedinjene Američke Države nisu ni jedan predsjednik, ni jedna administracija, pa ni jedan politički ciklus. Današnja Amerika izrazito je polarizirana, ali istovremeno institucionalno snažna. Činjenica da je Trump dobio slabu većinsku podršku birača često se svjesno prešućuje. Gotovo polovica Amerikanaca nije glasala za njega, a čak 19 saveznih država koje su glasale protiv Trumpa stvaraju oko 60 posto američkog BDP-a. To su gospodarski, tehnološki i inovacijski najjači dijelovi SAD-a.
Još važnije, američki politički sustav ima ugrađene mehanizme korekcije. Već na međuizborima, koji se održavaju krajem ove godine, Trumpova politika vrlo lako može dobiti – politički rečeno – crveni karton od birača. Povijest američke politike pokazala je da birači itekako znaju kazniti predsjednike koji izgube kompas.
Europska unija nije krhka kako je se želi prikazati
Slično vrijedi i za Europsku uniju. Unatoč krizama, unutarnjim nesuglasicama i različitim političkim smjerovima, EU ostaje najuspješniji mirovni, politički i gospodarski projekt u modernoj povijesti. Države članice zajedno čine jednu od najjačih ekonomija svijeta, s visokim standardima zaštite ljudskih prava, socijalne sigurnosti i političkih sloboda.
Tvrdnje da bi se EU „raspala bez Amerike“ jednostavno ne stoje. Europa ima znanje, kapital, industriju, vojnu infrastrukturu i – što je najvažnije – iskustvo zajedničkog djelovanja. NATO, unatoč svim izazovima, i dalje ostaje najjači obrambeni savez u povijesti, a njegova snaga ne proizlazi iz jednog čovjeka ili jedne države, nego iz kolektivne volje članica.
Lažna nostalgija i opasne iluzije
Jugonostalgičarski argumenti o „sigurnim poslovima“, „stanovima“ i „bezbrižnom životu“ u komunizmu namjerno zanemaruju jednu ključnu činjenicu: riječ je bila o totalitarnom i neslobodnom sustavu s izrazito lošim plaćama radnicima. Radilo se o sustavu bez političkog pluralizma, bez slobode govora i bez prava na izbor.
Za vrijeme navedenog sustava počinjeni su i nebrojeni zločini, ubijanja i progoni! Sreća o kojoj se danas govori često je samo romantizirana uspomena, lišena konteksta i stvarnosti.
Još je opasnije kada se takva nostalgija spaja s današnjim simpatijama prema autoritarnim liderima. Modeli društava kakve predvode Vladimir Putin, Aleksandar Vučić ili Viktor Orbán nisu modeli slobode, sigurnosti i prosperiteta, nego kontrole, pritiska i ograničenih prava, represije i zastrašivanja.
Hrvatska je izabrala ispravno
Na kraju, važno je podsjetiti na ono ključno: Hrvatska je ulaskom u Europsku uniju i NATO napravila jednu od najvažnijih i najboljih strateških odluka u svojoj modernoj povijesti. Članstvo u zapadnim, euroatlantskim savezima jamči sigurnost, političku stabilnost i gospodarske prilike kakve nikada ne bismo imali izvan tog okvira.
Hrvatska je danas sigurnija, stabilnija i perspektivnija kao dio Zapada nego što bi ikada bila u bilo kakvim „istočnim alternativama“. Krize dolaze i prolaze, lideri se mijenjaju, ali vrijednosti slobode, demokracije i savezništva ostaju. A upravo su te vrijednosti temelj svijeta kojem Hrvatska pripada – i kojem će, bez obzira na sve, pripadati i ubuduće.



