Riječka željeznička stanica jedan je od prvih dodira grada s tisućama putnika – građana, turista, studenata i radnika. Nažalost, prostorije Hrvatskih željeznica u kojima se traže informacije i kupuju karte danas ne ostavljaju dojam javne ustanove u članici Europske unije, već zapuštenog i zaboravljenog prostora bez reda, odgovornosti i vizije.

Hodnik kojim prolaze doslovno svi korisnici željezničkog prijevoza izgleda neorganizirano i kaotično. Ormari su išarani grafitima, zidovi oštećeni, a cjelokupni prostor djeluje zapušteno i ponižavajuće – kako za putnike, tako i za zaposlenike koji u takvim uvjetima rade. Posebno zabrinjava činjenica da se u tom prostoru nalazi vijenac s mađarskom zastavom, dok hrvatske zastave nema, što dodatno otvara pitanje simbolike i poruke koja se šalje javnosti u državnoj instituciji Republike Hrvatske.

Ironija je tim veća jer je zgrada riječkog kolodvora izvana uredna i obnovljena, što jasno pokazuje da se problem ne krije u nedostatku sredstava, nego u nedostatku brige i odgovornosti uprave HŽ-a. Upravo zato odgovornost za ovakvo stanje treba jasno adresirati – prvo prema Upravi Hrvatskih željeznica, koja dopušta da prostori namijenjeni javnosti izgledaju ovako nedostojno.

No odgovornost tu ne staje. Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija ponašaju se kao da željeznički kolodvor ne postoji, kao da nije dio urbanog, prometnog i turističkog identiteta grada. Teško je povjerovati da gradske i županijske vlasti nikada nisu prošle tim hodnikom ili da ne znaju u kakvom je stanju jedan od ključnih prometnih čvorova Rijeke.

Problemi se, međutim, ne zaustavljaju na zidovima i ormarićima. Građani se godinama žale na gotovo nefunkcionalne prigradske željezničke linije. Primjerice, linije ne voze kontinuirano od Škrljeva do Matulja, iako se radi o iznimno frekventnom području. Na pojedinim lokacijama i dalje se koriste postaje iz 19. stoljeća, iz vremena kada je Rijeka izgledala potpuno drukčije, a mnoge današnje gusto naseljene zone nemaju adekvatne stanice.

Poseban problem predstavlja i informiranje putnika. Telefonski pozivi prema HŽ-u često završavaju dugim čekanjem, bez odgovora i bez rješenja, zbog čega građani odustaju i ostaju bez osnovnih informacija. U 21. stoljeću to je neprihvatljivo.

Građani Rijeke i Primorsko-goranske županije zaslužuju funkcionalan, uredan i dostojanstven željeznički sustav – ne samo izvana, već i iznutra. Ovo nije pitanje estetike, već poštovanja prema ljudima koji svakodnevno koriste javni prijevoz i prema gradu koji se voli nazivati europskim.

Vrijeme je da Uprava HŽ-a, Grad Rijeka i PGŽ prestanu zatvarati oči. Jer ovakvo stanje nije samo zapuštenost – ono je sramota.