Početak godine donio je Veneciji alarmantne brojke – čak 15 visokih plima u samo devet dana, od čega je njih deset premašilo razinu od 110 centimetara. Klimatske promjene, upozoravaju stručnjaci, već sada dramatično mijenjaju pravila igre.

Venecija je početkom ove godine zabilježila ono što Centar za plimu i oseku naziva „rekordom svih vremena za to razdoblje“. Uz 15 visokih plima, sustav MOSE morao je biti aktiviran jednako toliko puta, što jasno pokazuje koliko je grad sve češće na granici obrane od mora.

Voditelj Centra za plimu i oseku Alvise Papa ističe kako je glavni uzrok ovakvih pojava kontinuirani porast razine mora, izravna posljedica klimatskih promjena.

– Danas je prosječna razina mora viša za oko 40 centimetara, dok je početkom 2000-ih iznosila između 21 i 23 centimetra. To znači da su danas i znatno slabiji vjetrovi dovoljni da razina mora poraste i do jednog metra – objašnjava Papa.

Neviđene brojke za Veneciju

Usporedba s prethodnim godinama dodatno naglašava ozbiljnost situacije. U istom razdoblju prošle godine zabilježena je samo jedna visoka plima, dok je u posljednjih 15 godina jedino 2014. godine zabilježeno više od deset takvih događaja.

Posebno zabrinjava podatak o ukupnom broju sati s plimom višom od jednog metra. Ove godine Venecija je u promatranom razdoblju bila izložena visokoj plimi čak 42 sata, dok su u istom razdoblju 2025. godine zabilježena svega 4 sata. U 2024. godini bilo ih je 13, a u 2023. godini 16 sati.

MOSE – ključna obrana grada (i hrvatski potpis)

Stručnjaci upozoravaju da bi se, ako se trend porasta razine mora nastavi, situacija mogla dodatno pogoršavati.

– Ako prosječna razina mora nastavi rasti, čak će i slabiji atmosferski poremećaji biti dovoljni da Veneciju ponovno stave pod vodu – upozorava Papa.

U tom kontekstu, sustav MOSE postaje presudan za zaštitu grada i njegove iznimno osjetljive hidrogeološke ravnoteže. Riječ je o kompleksnom sustavu 78 pokretnih čeličnih brana, postavljenih na tri ulaza u Venecijansku lagunu, koje se u trenucima visoke plime podižu i privremeno odvajaju lagunu od otvorenog mora.

Manje je poznato da u ovom megaprojektu postoji i značajan hrvatski trag. Naime, dio čeličnih pokretnih barijera izrađen je u splitskom brodogradilištu Brodosplit, koje je sudjelovalo u proizvodnji tehnološki iznimno zahtjevnih elemenata sustava. Riječ je o velikim šupljim čeličnim konstrukcijama, projektiranima da izdrže stalno uranjanje u slanu vodu, snažne tlakove i dugogodišnje opterećenje.

Na taj način Veneciju danas, barem djelomično, od mora štite i konstrukcije proizvedene u Hrvatskoj, što ovaj europski infrastrukturni projekt čini zanimljivim i iz domaće perspektive.