Ovogodišnji Eurovision Song Contest 2026 ponovno je pokazao kako ovo natjecanje već dugo nije samo glazbeni spektakl, nego i složena kombinacija politike, regionalnih savezništava, dijaspore i “glasačkog inženjeringa” koji često nema previše veze sa stvarnom kvalitetom pjesama.

Mnogi gledatelji diljem Europe nakon finala ostali su s istim pitanjem – prati li Eurosong još uvijek glazbu ili je sve više riječ o unaprijed očekivanim blokovima glasova? Posebno su se ponovno otvorile rasprave oko glasovanja za Israel, koji iz godine u godinu ostvaruje iznimno visoke rezultate publike bez obzira na podjele i kontroverze koje prate samo natjecanje. Postoje i sumnje za namještanje glasovanja putem modernih kompjuterskih mogućnosti. Kritičari smatraju da se velik dio glasova više temelji na političkim i geopolitičkim simpatijama nego na samoj pjesmi.

S druge strane, gotovo tradicionalno djeluje i “skandinavski krug”, gdje Švedska, Norveška, Danska i Finska redovito razmjenjuju visoke bodove, što već godinama izaziva frustracije kod brojnih gledatelja i fanova natjecanja.

Posebno je neugodno bilo pratiti i glasovanje hrvatskog žirija. Odluka da se Srbiji dodijeli maksimalnih 12 bodova izazvala je brojne reakcije na društvenim mrežama jer velik dio publike smatra da srpska pjesma ove godine jednostavno nije bila na razini finala Eurosonga, a kamoli među najboljima večeri. Mnogi hrvatski gledatelji očekivali su više objektivnosti i profesionalnog kriterija, a manje regionalnog sentimenta i “balkanskog prijateljskog glasovanja”.

U cijeloj priči mnogi smatraju kako je upravo Bugarska svojom pobjedom na neki način “spasila” Eurosong od još većeg kaosa i mogućih političkih posljedica. Da je pobjedu odnio Izrael, vrlo je vjerojatno da bi sljedeće izdanje natjecanja bojkotirao još veći broj država nego ove godine, dok bi organizacija u zemlji koja se nalazi u izrazito osjetljivom ratnom i sigurnosnom području otvorila dodatna pitanja sigurnosti, logistike i političkih napetosti.

Treba ipak istaknuti kako je Hrvatska ostvarila vrlo solidno 15. mjesto, što je i dalje respektabilan rezultat u izrazito jakoj konkurenciji. Publika je posebno pozitivno reagirala i na nastupe Poljske te Australije, čije su pjesme mnogi smatrali među najkvalitetnijima i najmodernijima ovogodišnjeg natjecanja.

Eurosong očito i dalje ima ogromnu gledanost i emociju, ali pitanje transparentnosti i vjerodostojnosti glasovanja postaje sve ozbiljnije. Ako organizatori žele zadržati povjerenje publike, možda je došlo vrijeme za ozbiljnu reformu sustava glasovanja – jer publika želi vjerovati da pobjeđuje najbolja pjesma, a ne najbolji politički ili regionalni savez.