Direktor Hrvatske turističke zajednice Kristjan Staničić još je jednom pokušao turističke rezultate prikazati boljima nego što ih na terenu vide iznajmljivači, ugostitelji i brojni drugi turistički djelatnici. Kada brojke nisu dovoljno dobre, poseže se za starom metodom: promatra se razdoblje koje politički najbolje zvuči, lipanjski minus objašnjava se kalendarom, a odgovornost se prebacuje na privatni smještaj.

Takav nastup nije profesionalna analiza turističke sezone, nego komunikacijsko ublažavanje problema.

Polugodišnji rezultat skriva ono što se dogodilo u lipnju

Staničić ističe da su rezultati prvog dijela godine na razini prošlogodišnjih. To može biti statistički točno, ali ne odgovara na pitanje zašto je lipanj bio slabiji u nizu ključnih jadranskih destinacija.

Prema podacima Ministarstva turizma i sporta, Hrvatska je u prvih šest mjeseci 2026. ostvarila 7,6 milijuna dolazaka i 29,5 milijuna noćenja, odnosno rezultat praktično jednak prošlogodišnjem. Međutim, samo mjesec ranije Ministarstvo se hvalilo da je u prvih pet mjeseci zabilježeno čak sedam posto više noćenja. Ako je ta prednost do kraja lipnja potpuno nestala, jasno je da je lipanj morao biti osjetno slabiji. Ministarstvo turizma i sporta – rezultati prvih pet mjeseci, rezultati prvih šest mjeseci

To je jednostavna matematika koju Staničić zaobilazi.

Istra je u lipnju zabilježila pad noćenja od približno deset posto, Zadarska županija oko tri posto, a pad se bilježio i u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Dakle, nije riječ samo o dojmu nekoliko nezadovoljnih iznajmljivača, nego o upozorenju iz vodećih turističkih regija. Zadarski list – podaci o lipanjskom prometu

Kalendar nije dovoljan odgovor

Staničićevo objašnjenje da su na rezultate njemačkog tržišta utjecali blagdani i školski praznici može objasniti dio mjesečnih oscilacija, ali ne može biti univerzalno opravdanje.

Njemačka je Hrvatskoj najvažnije emitivno tržište. Upravo zato bi HTZ morao unaprijed poznavati raspored praznika, školske kalendare, gospodarsko raspoloženje njemačkih građana, promjene njihovih navika i konkurentske ponude Španjolske, Italije, Grčke, Turske i drugih zemalja.

Kalendar školskih praznika nije iznenadna vremenska nepogoda. Ako HTZ nije unaprijed prilagodio kampanje tako poznatoj okolnosti, onda to nije opravdanje, nego pitanje kvalitete planiranja.

Još u travnju 2026. službena statistika pokazivala je da su noćenja njemačkih turista pala 17 posto u odnosu na travanj prethodne godine. Dakle, signal slabije potražnje nije se pojavio preko noći. Državni zavod za statistiku – turistički promet u travnju 2026.

Je li ponuda nadmašila potražnju ili je Hrvatska izgubila konkurentnost?

Staničić tvrdi da je ponuda privatnog smještaja nadmašila potražnju. Moguće je da u pojedinim destinacijama postoji prevelik broj apartmana, posebno onih prosječne kvalitete. Ali ta tvrdnja sama po sebi ne dokazuje zašto je potražnja oslabila.

Pravo pitanje glasi: zašto potražnja nije pratila rast ponude?

Je li problem samo u broju kreveta ili i u činjenici da je Hrvatska postala izrazito skupa? Je li problem u cijenama restorana, trgovina, trajekata, parkinga, marina i turističkih usluga? U neljubaznom i nedovoljno educiranom osoblju? U prometnim gužvama, lošoj komunalnoj infrastrukturi, zatvorenim ili nesigurnim gatovima, nedostatku sadržaja i turističkim zajednicama koje godinama ponavljaju iste promotivne obrasce?

Direktor HTZ-a o tome govori vrlo malo, premda je upravo upravljanje potražnjom, pozicioniranjem Hrvatske i komunikacijom prema stranim tržištima jedan od ključnih razloga postojanja njegove institucije.

Najlakše je reći da imamo previše apartmana. Mnogo je teže priznati da destinacija možda više ne nudi dovoljno vrijednosti za cijenu koju traži.

Hoteli i privatni smještaj nisu usporedivi na tako jednostavan način

Tvrdnja da hoteli ostvaruju bolju popunjenost i više cijene ne dokazuje da je privatni smještaj uzrok problema.

Hoteli imaju organizirane prodajne sustave, ugovore s agencijama i turoperatorima, grupna putovanja, kongrese, sportske skupine, poslovne goste, vlastite restorane, bazene, wellness i velike marketinške proračune. Privatni iznajmljivač najčešće prodaje jednu ili nekoliko smještajnih jedinica i snažno ovisi o individualnim rezervacijama.

Uostalom, ni hotelski sektor nije imun na pad. DZS je za travanj 2026. zabilježio pad hotelskih noćenja od 0,9 posto, dok je prosječna popunjenost hotelskih soba pala s 48,8 na 47 posto. Državni zavod za statistiku

Zato je neozbiljno popunjenost hotela koristiti kao jednostavan dokaz da je Hrvatska izgradila „pogrešnu“ vrstu smještaja.

Tko je godinama dopuštao i poticao rast apartmana?

Ako je privatnog smještaja zaista previše, Staničić bi morao objasniti kako je do toga došlo.

Privatni iznajmljivači nisu sami donosili prostorne planove, izdavali građevinske dozvole, kategorizirali objekte, kreirali poreznu politiku niti oblikovali nacionalnu turističku strategiju. Sve su to godinama radile državne i lokalne institucije.

Istodobno su HTZ i Ministarstvo uspjeh gotovo isključivo mjerili rekordima u dolascima i noćenjima. Građane se poticalo da ulažu u apartmane, a lokalne vlasti širile su građevinske zone bez odgovarajuće prometne, vodne, komunalne i turističke infrastrukture.

Sada, kada dio tih apartmana ostaje prazan, iste institucije zaključuju da je problem u iznajmljivačima. To nije upravljanje turizmom, nego naknadno traženje krivca.

Kontradiktorna turistička politika

Staničić u istom nastupu govori da Hrvatska treba ostati na sadašnjem broju gostiju jer je infrastruktura u špici preopterećena, a zatim najavljuje jačanje avioprijevoza, nove investicije i nove hotelske kapacitete.

Ako ne želimo više gostiju u srpnju i kolovozu, mora jasno objasniti:

• gdje će biti izgrađeni novi kapaciteti
• u kojim će mjesecima biti popunjeni
• kojim će sadržajima Hrvatska privući goste izvan ljeta
• kako će se mjeriti uspjeh HTZ-a ako cilj više nije rast dolazaka i noćenja
• kolika je stvarna popunjenost postojećih kreveta po vrstama smještaja i destinacijama.

Bez tih odgovora, izraz „jačanje predsezone i posezone“ ostaje birokratska fraza koju slušamo godinama.

Vrijeme je za rezultate, a ne za statističke akrobacije

Nitko ozbiljan ne tvrdi da je cijela sezona propala niti da se konačan rezultat može donijeti sredinom srpnja. Ali jednako je neozbiljno svaki pad prikrivati kumulativnim brojkama i najavljivati da ćemo „zbrajati na kraju“.

HTZ bi morao reagirati prije nego što sezona završi, a ne samo poslije objašnjavati zašto se nešto dogodilo.

Profesionalan direktor nacionalne turističke organizacije javnosti bi predstavio:

• precizne mjesečne rezultate po tržištima i vrstama smještaja
• usporedbu cijena Hrvatske s glavnim konkurentima
• podatke o popunjenosti, a ne samo broj registriranih dolazaka
• analizu turističke potrošnje i zadovoljstva gostiju
• učinke kampanja HTZ-a na pojedinim tržištima
• konkretne mjere za destinacije koje bilježe pad.

Staničić umjesto toga nudi selektivne brojke, kalendarska opravdanja i prebacivanje odgovornosti na privatne iznajmljivače.

Možda je ponuda privatnog smještaja ponegdje doista nadmašila potražnju. Ali mnogo je ozbiljniji problem ako su cijene nadmašile kvalitetu, samohvala nadmašila rezultate, a propagandna komunikacija nadmašila profesionalno upravljanje hrvatskim turizmom.