Hrvatska se zagrijava, gosti mijenjaju navike, a brdsko-planinski, kontinentalni i zabavni turizam i dalje se uglavnom razvijaju zahvaljujući privatnim i lokalnim inicijativama, bez dovoljno jasne i prepoznatljive nacionalne politike.

Nakon neprofesionalne izjave direktora Hrvatske turističke zajednice Kristjana Staničića da je last minute rezerviranje „igra živaca“ i da turistički sektor treba biti strpljiv, potrebno je otvoriti još važnije pitanje: je li za velike promjene u turizmu uopće spremna Vlada Republike Hrvatske?

Nažalost, prema onome što danas vidimo na terenu, odgovor nije ohrabrujući.

Hrvatska i dalje najveći dio svoje turističke politike zasniva na moru, suncu, srpnju i kolovozu. Istodobno se klima ubrzano mijenja, ljeta postaju sve toplija, toplinski valovi duži i intenzivniji, a dio gostiju već počinje tražiti destinacije u kojima će tijekom odmora moći normalno boraviti, spavati, šetati i baviti se sportom.

Naša brdsko-planinska područja mogla bi biti jedan od najvažnijih odgovora na te promjene. Umjesto toga, Gorski kotar, Lika, Žumberak, Papuk, Medvednica, Velebit i druga planinska područja uglavnom se razvijaju bez velike državne vizije i bez jasnog nacionalnog turističkog proizvoda.

Klima se mijenja, ali hrvatski turistički model ostaje isti

Europa je najbrže zagrijavajući kontinent na svijetu, a prema podacima europskih institucija zagrijava se približno dvostruko brže od svjetskog prosjeka. Toplinski valovi postaju sve duži i ozbiljniji, posebno u južnoj Europi. Europska agencija za okoliš upozorava da klimatski rizici već ugrožavaju zdravlje ljudi, infrastrukturu, gospodarstvo i prirodne sustave.

Istraživanje Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije pokazuje da bi u scenarijima zagrijavanja od tri ili četiri stupnja južne europske obalne regije tijekom ljeta mogle izgubiti gotovo deset posto turističke potražnje. Istodobno se očekuje premještanje dijela putovanja iz najtoplijih ljetnih mjeseci prema proljeću i jeseni. Europska komisija otvoreno poručuje da će klimatske promjene mijenjati turističku kartu Europe.

To ne znači da Hrvatska treba odustati od obalnog turizma. Naprotiv, more će i dalje biti naš najvažniji turistički resurs. Ali bilo bi krajnje neodgovorno ponašati se kao da će se turizam 2035. ili 2040. odvijati prema istom modelu kao prije dvadeset godina.

Hrvatska bi već danas morala povezivati more i planine, obalu i unutrašnjost. Gost koji tijekom ljeta provede nekoliko dana na Jadranu mogao bi nastavak odmora provesti u Gorskom kotaru, Lici ili na Papuku, gdje su temperature u pravilu niže, noći ugodnije, a mogućnosti za hodanje, biciklizam, wellness, sport i boravak u prirodi velike.

Za takav proizvod potrebna je država koja planira unaprijed. Hrvatska takvu politiku još nema.

Dokumenti postoje, ali nema prepoznatljivog proizvoda

Bilo bi netočno reći da Vlada nema strategije i akcijske planove. Hrvatska ima Strategiju razvoja održivog turizma do 2030. godine, Nacionalni plan do 2027. i novi akcijski plan donesen u travnju 2026.

Problem nije nedostatak dokumenata. Problem je što se iz tih dokumenata još uvijek ne vidi dovoljno jasan i operativan plan razvoja pojedinih turističkih proizvoda.

U Akcijskom planu razvoja održivog turizma do 2027. godine postavljen je cilj povećanja udjela noćenja izvan jadranske Hrvatske s 5,4 na devet posto. Predviđena su i znatna sredstva za javnu turističku infrastrukturu, regionalnu diversifikaciju i ulaganja poduzetnika.

Međutim, brdsko-planinski i zabavni turizam nisu izdvojeni kao jasno definirani nacionalni proizvodi. Ne postoji prepoznatljiv program s razvojnim zonama, konkretnim lokacijama, infrastrukturnim prioritetima, modelima ulaganja, prometnim povezivanjem i zasebnim međunarodnim marketingom.

Na službenoj stranici Ministarstva mogu se pronaći posebni akcijski planovi za kongresni, zeleni, kulturni, ciklo, nautički i zdravstveni turizam. Zasebnog akcijskog plana razvoja brdsko-planinskog ili zabavnog turizma nema.

Kada se sve stavi pod široku formulaciju „posebni oblici turizma“, dobivamo strategiju u kojoj su formalno obuhvaćeni svi, ali ni za jedan novi turistički proizvod nije jasno tko je odgovoran, što se točno gradi, gdje se ulaže i koji se rezultat očekuje.

Klimatska prilagodba ne može se svesti na edukacije

Posebno iznenađuje dio akcijskog plana koji se odnosi na prilagodbu turizma klimatskim promjenama.

Za mjeru jačanja otpornosti turizma na posljedice klimatskih promjena procijenjen je trošak od samo 50.000 eura. Za 2026. planirano je pet edukacija, dok za 2027. nije planirana nijedna.

Edukacije su korisne, ali pet edukacija ne predstavlja ozbiljnu klimatsku prilagodbu jednog od najvažnijih gospodarskih sektora Hrvatske.

Prava prilagodba značila bi izradu nove turističke karte Hrvatske, utvrđivanje područja ugodnijih ljetnih temperatura, razvoj cjelogodišnjih planinskih centara, izgradnju prometne i komunalne infrastrukture, pomoć hotelima i kampovima te povezivanje obalnih i kontinentalnih destinacija u zajedničke programe.

To bi bila turistička politika koja razumije budućnost.

Gorskom kotaru nedostaju hoteli, kampovi i sadržaji

Gorski kotar najbolji je primjer propuštene prilike. Privatni smještaj ondje se posljednjih godina snažno razvijao, posebno kuće za odmor, vile, brvnare i objekti s wellness sadržajima.

Prema izvješću Turističke zajednice Gorskog kotara za 2024., čak 75 posto noćenja ostvareno je u objektima u domaćinstvu. To pokazuje interes gostiju, ali i ozbiljan nedostatak hotelskih, kamping i drugih organiziranih kapaciteta.

I sama Primorsko-goranska županija u svojem je planu razvoja turizma zaključila da Gorski kotar ima vrijedne prirodne resurse koji nisu dovoljno turistički valorizirani. Krajem 2025. županijski čelnici također su upozorili da su se privatne kuće i vile razvile, ali da nedostaju veće investicije i projekti koji bi nosili veću vrijednost, zbog čega je potrebna intervencija i nacionalne i regionalne vlasti.

Brdsko-planinskim područjima trebaju manji hoteli uklopljeni u prirodu, obiteljski i wellness hoteli, uređeni autokampovi, odmorišta za kampere, glamping naselja, planinarski centri, sportski tereni, bazeni, kvalitetni restorani, trgovine lokalnim proizvodima i cjelogodišnji zabavni sadržaji.

To nije poziv na betonizaciju šuma i zaštićenih područja. Razvoj mora biti prostorno kontroliran, održiv i koncentriran na već izgrađene ili za to prikladne zone, uz riješenu odvodnju, vodu, promet i zaštitu od požara.

No zaštita prirode ne smije postati izgovor za potpuni razvojni zastoj.

Kontinentalni turizam razvija se gotovo sam

Sličan problem postoji u gotovo cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj.

Vinske ceste, seoska gospodarstva, kuće za odmor, toplice, biciklističke rute, adventske manifestacije, gastrofestivali i različita događanja najčešće pokreću privatni poduzetnici, gradovi, općine, županije i lokalne turističke zajednice.

Nacionalni sustav zatim bilježi njihove rezultate i govori o rastu kontinentalnog turizma, iako taj rast često nije posljedica jedinstvene državne strategije, nego upornosti pojedinaca na terenu.

Koliko smo još uvijek ovisni o obali najbolje pokazuju najnoviji podaci. Od 59,1 milijun noćenja ostvarenih u prvih sedam mjeseci 2026., na kontinentu, uključujući Zagreb, ostvareno je nešto više od tri milijuna. To je približno pet posto ukupnog turističkog prometa.

Vlada govori o prostorno uravnoteženom turizmu, ali se odnos između obale i unutrašnjosti bitno ne mijenja.

Zabavni turizam država gotovo i ne prepoznaje

Hrvatska nema ni ozbiljno oblikovanu politiku zabavnog turizma.

Zabavni turizam nisu samo noćni klubovi. U njega pripadaju tematski i vodeni parkovi, obiteljske atrakcije, pustolovni parkovi, zipline sadržaji, interaktivni muzeji, veliki koncerti, festivali, gaming događanja, dječji centri te zatvoreni sadržaji koji rade i kada pada kiša ili su vanjske temperature previsoke.

Takvi sadržaji produžuju boravak gosta, povećavaju potrošnju, otvaraju radna mjesta i omogućuju destinacijama da ne ovise isključivo o plaži i lijepom vremenu.

Postojeći hrvatski vodeni i zabavni parkovi, festivali i privatne atrakcije uglavnom su nastali zahvaljujući inicijativi investitora i lokalnih sredina. Ne vidi se nacionalna mreža zabavnih sadržaja, karta potencijalnih investicija, poseban program poticaja niti međunarodna promocija Hrvatske kao destinacije obiteljske zabave i događanja.

Država se prečesto pojavljuje tek kada treba izdati dozvolu, naplatiti naknadu ili propisati novo administrativno pravilo.

Potreban nam je nacionalni program razvoja planinskog turizma

Hrvatska bi trebala hitno pokrenuti poseban nacionalni program razvoja brdsko-planinskog turizma. Takav program morao bi povezati Ministarstvo turizma, Ministarstvo regionalnog razvoja, prometni i građevinski sektor, Hrvatske šume, zaštićena područja, županije, gradove, općine i privatne investitore.

Potrebno je odrediti lokacije pogodne za hotele i kampove, osigurati infrastrukturu, ponuditi povoljne kredite i porezne olakšice, ubrzati postupke izdavanja dozvola te stvoriti zajednički turistički brend hrvatskih planina i gorja.

Istodobno treba izraditi program razvoja zabavnog turizma i velikih cjelogodišnjih atrakcija, posebno u kontinentalnim i brdsko-planinskim područjima.

Hrvatska ne smije čekati da klimatske promjene potpuno izmijene ponašanje gostiju. Tada će biti prekasno za izgradnju hotela, kampova, prometnica, sadržaja i međunarodnog identiteta novih destinacija.

Vlada još uvijek upravlja jučerašnjim turizmom

Vlada RH u svojim dokumentima koristi suvremene izraze poput održivosti, otpornosti, digitalne transformacije, regionalne ravnoteže i cjelogodišnjeg turizma. Međutim, u stvarnosti se hrvatski turistički sustav i dalje pretežno oslanja na ono što nam je priroda već dala – more, sunce i povoljan geografski položaj.

To više nije dovoljno.

Turizam budućnosti tražit će ugodniju klimu, doživljaje, prirodu, zabavu, autentičnost i kvalitetne sadržaje tijekom cijele godine. Hrvatska sve te resurse ima, ali ih nema povezane u jasnu državnu politiku.

Zato problem nije samo u neprofesionalnoj izjavi direktora HTZ-a. Problem je mnogo širi: cijeli državni sustav još nije pokazao da razumije koliko se brzo turizam mijenja.

Dok Vlada piše nove dokumente, kontinentalni, brdsko-planinski i zabavni turizam nastavljaju se razvijati gotovo sami.

To nije mudro upravljanje turizmom. To je oslanjanje na sreću, privatnu inicijativu i nadu da će gosti i dalje dolaziti – bez obzira na to koliko se svijet oko nas promijenio.