V.B.Z. nastavlja s jesenskim ciklusom ČITAMO DOMAĆE, posvećenim novim knjigama domaćih autora i autorica. Nakon predstavljanja debitantskog romana Srđana Gavrilovića i nove zbirke poezije Drage Glamuzine, ciklus nastavljamo jednim od najiščekivanijih domaćih književnih noviteta ove jeseni – novim romanom Zorana Ferića „Balada o sretnoj osobi“.

Pozivamo vas na predstavljanje romana koje će se održati u utorak, 6. listopada 2026. u 20 sati u Malom pogonu Tvornice kulture, Ljudevita Posavskog 1 u Zagrebu.

Novi Ferićev roman ponovno nas vodi na teren koji mu je književno najbliži — među odnose, gubitke, sjećanja, ljubavi, pogrešne izbore i male privatne lomove iza naizgled sasvim običnih života.

Ferić je napisao kompleksnu i intrigantnu priču, ne samo o osobi s posebnim potrebama i otočkoj izoliranosti nego ponovo i o širem društvenom kontekstu bez kojeg nije moguće sagledati život njegove junakinje. Pa ako je u dosadašnjim knjigama često tematizirao smrt i nesreću, zlobu sudbine, ali i zloću ljudi, a toga ne nedostaje i ovdje, u ovom je romanu ipak u prvom planu ono što dosad nije često bila Ferićeva tema: dobrota i požrtvovnost. Potresan i katarzičan roman.

O knjizi i svijetu koji otvara razgovarat će Jagna Pogačnik, Rajko Grlić, Drago Glamuzina i Zoran Ferić.

Veselimo se vašem dolasku.

Ulaz je slobodan.

O KNJIZI

Zuzi, glavna junakinja Balade o sretnoj osobi dvadesetdevetogodišnja je djevojka s Downovim sindromom koju su roditelji na jednom otoku držali zatvorenu skoro dvadeset pet godina, u maloj kući, praktički u centru grada. Gotovo nitko nije znao za nju, tek poslije smrti oca majka prvi put izlazi s njom na rivu. Uz nju, druga heroina romana je zagrebačka defektologinja koja ima kuću na otoku i koja će, nakon smrti majke, posvojiti Zuzi u vrlo dramatičnim okolnostima. Usprkos tome što je to čin ozbiljnog altruizma, ne nailazi na odobravanje okoline, nego na optužbe i sumnju u njene motive, a Zuzi pak na netrpeljivost i grubost, pa je taj sudar s vanjskim svijetom vrlo izazovan i traumatičan. Zuzi o svemu tome piše u svojim pjesmama, u roman je ubačena gotovo čitava zbirka pjesama koja čitatelju omogućuje pogled iz njene perspektive: od odrastanja u izolaciji, do neočekivanog izlaska u život i među ljude. Zapravo, ta je zbirka lirski dnevnik onoga što joj se dogodilo u životu. Ferić je napisao kompleksnu i intrigantnu priču, ne samo o osobi s posebnim potrebama i otočkoj izoliranosti nego ponovo i o širem društvenom kontekstu bez kojeg nije moguće sagledati život njegove junakinje. Pa ako je u dosadašnjim knjigama često tematizirao smrt i nesreću, zlobu sudbine, ali i zloću ljudi, a toga ne nedostaje i ovdje, u ovom je romanu ipak u prvom planu ono što dosad nije često bila Ferićeva tema: dobrota i požrtvovnost. Potresan i katarzičan roman.