Hrvatska je europski integriranija i gospodarski snažnija nego 2016. godine. Ali deset godina vlasti dovoljno je dugo da se uz uspjehe počnu ozbiljno zbrajati propuštene prilike, kadrovski promašaji i neriješeni problemi.

Komentar KIGO.hr

Deseta obljetnica Vlade Andreja Plenkovića zaslužuje ozbiljnu bilancu. Uspjehe treba priznati, ali ih treba usporediti s onim što je Hrvatska u istom razdoblju mogla postići.

Premijer koji deset godina vodi državu ne može preuzimati zasluge za svaki dobar rezultat, a za probleme upućivati isključivo na prethodnike, međunarodne okolnosti ili pojedine suradnike. Dugotrajnost vlasti donosi i veću odgovornost za način na koji sustav funkcionira.

Ovo je deset postignuća koja vrijedi priznati i deset područja u kojima postoji ozbiljan razlog za kritiku.

DESET POSTIGNUĆA

1. Ulazak u Schengen

Ulazak u schengenski prostor olakšao je putovanja i poslovanje te Hrvatskoj donio važnu prednost kao turističkoj zemlji. To je konkretan rezultat dovršen tijekom Plenkovićeva mandata, uz doprinos institucija i priprema iz prethodnih godina.

2. Uvođenje eura

Hrvatska je 2023. ušla u europodručje. Uklonjeni su troškovi zamjene kune za euro i valutni rizik u tom odnosu, što je važno za gospodarstvo snažno povezano s europskim tržištem. Koristi zajedničke valute ipak treba razlikovati od zasebnog pitanja zaštite kupovne moći građana.

3. Korištenje europskih sredstava

Europski novac omogućio je niz javnih i privatnih ulaganja. Vladi treba priznati doprinos njegovu korištenju, ali zasluge pripadaju i lokalnim zajednicama, poduzetnicima te stručnjacima koji pripremaju i provode projekte.

4. Pelješki most

Dovršetak Pelješkog mosta donio je trajnu prometnu korist i bolju povezanost juga Hrvatske. Riječ je o projektu koji nadilazi jedan mandat, ali je njegova realizacija opravdano dio pozitivne bilance ove vlasti.

5. Gospodarski rast

Hrvatsko gospodarstvo tijekom promatranog razdoblja raslo je, uz prekid izazvan pandemijom. Veći gospodarski kapacitet važan je rezultat, premda sam rast BDP-a još ne govori dovoljno o raspodjeli koristi i kvaliteti života.

6. Rast plaća i mirovina

Nominalni rast primanja stvaran je pomak. Poštena ocjena ipak mora uključiti i cijene hrane, stanovanja i usluga: građaninu je presudno što za svoju plaću ili mirovinu može kupiti.

7. Viši kreditni rejting

Investicijski kreditni rejting važan je pokazatelj povjerenja u sposobnost države da podmiruje obveze. Moody’sova potvrda rejtinga A3 sa stabilnim izgledima u listopadu 2026. pripada pozitivnim rezultatima gospodarske politike.

8. Potpore u kriznim razdobljima

Vladine mjere tijekom pandemije i energetske krize pomagale su ublažiti udar na gospodarstvo i kućanstva. O njihovoj cijeni i ciljanosti može se raspravljati, ali njihovu zaštitnu ulogu treba priznati.

9. LNG terminal i energetska sigurnost

LNG terminal na Krku proširio je mogućnosti opskrbe plinom i povećao stratešku važnost Hrvatske. Energetska otpornost opravdan je dio bilance, uz obvezu da se paralelno razvijaju obnovljivi izvori.

10. Dugoročniji okvir za ulaganja u ACI

Produljenje koncesija za sustav ACI marina do 2058. godine važna je odluka za nautički turizam. Time je uklonjena prepreka dugoročnom planiranju koju je i sam ACI isticao. Sada slijedi važniji dio: ostvarenje ulaganja i poboljšanje usluge.

DESET SLABOSTI I PROPUŠTENIH PRILIKA

1. Pravosuđe koje građanima predugo ostaje problem

Ni nakon deset godina nisu riješeni dugotrajnost postupaka i slabo povjerenje u neovisnost pravosuđa. Te izazove priznaje i nadležno ministarstvo, uz napredak u smanjivanju broja neriješenih predmeta. Neovisnost sudova mora se poštovati, ali ona ne oslobađa izvršnu i zakonodavnu vlast odgovornosti za kvalitetne zakone, kapacitete i organizacijske uvjete.

2. Afere koje se ne mogu stalno svoditi na pojedince

Afere i pitanja izbora najbližih suradnika opterećuju Plenkovićevu političku bilancu. Kaznenu odgovornost utvrđuju sudovi, ali politička odgovornost za izbor ljudi postoji zasebno. Nakon ponavljanja problema nije dovoljno promijeniti osobu i nastaviti kao da sustav odabira nema nikakve veze s ishodom.

3. Kadrovska politika koja slabi vjerodostojnost državnih tvrtki

Prelazak Davida Sopte, nakon smjene u Jadroliniji, u Upravu ACI-ja te ostanak Nediljka Dujića u Upravi Hrvatskih šuma nakon odlaska s njezina čela opravdano otvaraju pitanje kriterija imenovanja. Vlada je takve poteze objašnjavala privremenim rješenjima i iskustvom kadrova. Javnost ipak zaslužuje mjerljive kriterije stručnosti, rezultate i objašnjenje što smjena zapravo znači ako slijedi nova upravljačka funkcija.

4. Jadrolinija i ozbiljna pitanja sigurnosti

Tragedija na trajektu Lastovo, u kojoj su 2024. poginula trojica pomoraca, zahtijeva trajnu institucionalnu odgovornost. Izvješća su upozorila na niz sigurnosnih propusta, a Ministarstvo je predložilo prekršajne postupke. To nisu pravomoćne presude, ali jesu dovoljan razlog da se od vlasti traže jasni odgovori o nadzoru, upravljanju i sprječavanju novih tragedija.

5. Nautika zaslužuje više od zadovoljstva prihodima

ACI je izvještavao o ulaganjima, ali i o koncesijskoj neizvjesnosti koja je ograničavala veće razvojne zahvate. Nedavno produljenje koncesija stoga treba pozdraviti, uz pitanje koliko je razvojnih godina izgubljeno.

Za KIGO.hr mjerilo uspjeha nautičke politike mora biti i održivost poslovanja domaćih charter tvrtki, malih brodara i privatnih marina. Potrebni su javni pokazatelji troškova, iskorištenosti kapaciteta i promjena vlasništva. Bez njih se ni upozorenja domaćih poduzetnika ne mogu ozbiljno razmotriti niti se može uvjerljivo tvrditi da je sve dobro.

6. Nedovoljno povezana plava i zelena Hrvatska

Turizam treba stvarati znatno šire tržište za domaću hranu, opremu i usluge. Propuštene prilike u industriji i poljoprivredi prepoznao je i ekonomist Ljubo Jurčić u HRT-ovoj raspravi o desetljeću ove vlasti.

Odgovor nije u jednostavnoj zabrani uvoza, nego u konkurentnoj domaćoj proizvodnji, udruživanju proizvođača, logistici i pouzdanoj opskrbi. I brodogradnju treba promatrati kroz znanje, produktivnost i održive poslove. Vladu valja pitati koliko je trajnih proizvodnih sposobnosti izgradila, uz sve projekte kojima se pohvalila.

7. Gospić kao ozbiljno upozorenje sustavu zaštite okoliša

Istrage nezakonitog odlaganja otpada na području Gospića i drugih lokacija otvaraju pitanje djelotvornosti nadzora. USKOK je tijekom 2026. proširivao istragu zbog sumnji na teška kaznena djela protiv okoliša. Odgovornost pojedinaca tek treba pravno utvrditi, ali političko pitanje ostaje: kako osigurati da institucije problem zaustave prije nego što sanacija postane teret građana?

Zaštita okoliša mora se mjeriti prevencijom, pravodobnim nadzorom i uklonjenim onečišćenjem.

8. Zelena tranzicija mora biti dostupnija i predvidljivija

Potpore za fotonaponske elektrane i energetski učinkovita vozila postoje. Zato kritika treba biti usmjerena na njihovu dostupnost, kontinuitet i učinak. Građani i poduzetnici trebaju moći planirati ulaganja, uz razumljive uvjete i izvedivu infrastrukturu.

Poticaje za različite pogone valja ocjenjivati prema stvarnim emisijama i javnoj koristi. Plinska vozila pritom nisu vozila bez emisija i ne treba ih automatski izjednačavati s električnima.

9. HRT treba snažniju javnu i kritičku ulogu

Urednički je stav KIGO.hr da javni servis mora vlast sustavno suočavati s rezultatima, obećanjima i odgovornošću. Uz političke izjave, građanima su potrebne ozbiljne analize pravosuđa, državnih tvrtki, okoliša, gospodarstva i položaja malih poduzetnika.

Vlada ne treba uređivati program HRT-a. Odgovornost političke vlasti jest podržati okvir koji štiti njegovu neovisnost, dok uprava i uredništva odgovaraju za kvalitetu programa. Kritika vlasti na javnom servisu mora biti normalan dio njegove zadaće.

10. Odnos prema oporbi i granice političke samouvjerenosti

Premijer je izlazak dijela oporbe iz sabornice tijekom svojeg godišnjeg izvješća opisao i kao nepoštovanje institucija te birača. Takva retorika zaslužuje kritiku: parlamentarni prosvjed može biti predmet političkog neslaganja, ali se neslaganje s Vladom ne smije olako poistovjećivati s nepoštovanjem države.

Nakon deset godina vlasti posebno je važno pokazivati spremnost na neugodna pitanja, drukčije mišljenje i korekciju vlastitih odluka. Izborna pobjeda daje mandat za upravljanje, ali ne daje monopol na istinu.

Što je desetljeće vlasti trebalo donijeti građanima?

Plenkovićeva bilanca sadrži stvarna postignuća. Njihovo priznanje ne umanjuje potrebu za ozbiljnom kritikom.

Hrvatska je imala deset godina kontinuiteta vlasti, europska sredstva i priliku za duboke promjene. Zato je opravdano pitati zašto građani i dalje predugo čekaju pravdu, zašto se kadrovska odgovornost često završava novim imenovanjem i zašto domaća proizvodnja i pomorsko gospodarstvo nisu snažnije postavljeni u središte razvoja.

Vrijednost jednog političkog desetljeća vidi se u životu građana: mogu li priuštiti stan, pouzdati se u institucije, razvijati posao i živjeti u zdravom okolišu.

Deset godina vlasti dovoljno je dugo da se uz ostvarene rezultate položi račun i za propuštene prilike.