Hrvatskoj treba politika koja će ulaganja u energiju, učinkovitost i proizvodnju pretvoriti u niže troškove života. Privremena pomoć građanima ostaje važna, ali trajno obuzdavanje inflacije zahtijeva više od subvencija i najava novih poreza.

Prema prvoj procjeni Državnog zavoda za statistiku, potrošačke cijene u listopadu 2026. bile su 4,9 posto više nego godinu ranije. Energija je poskupjela 20,7 posto, a usluge 7,5 posto. Hrana, piće i duhan bilježe znatno blaži godišnji rast, od 0,2 posto, dok su industrijski neprehrambeni proizvodi bez energije pojeftinili 1,1 posto. Takva struktura pokazuje gdje treba tražiti najveće izvore pritiska na kućne proračune.

Građani pritom opravdano postavljaju pitanje: ako imamo sve više solarnih panela, vjetroelektrana, energetski obnovljenih zgrada i učinkovitijih uređaja, zašto energija i dalje poskupljuje?

Odgovor je da jeftinija proizvodnja i manja potrošnja mogu ublažiti troškove, ali se njihove koristi ne prenose automatski i jednako na sve račune. Upravo bi uklanjanje tih prepreka trebalo postati jedan od glavnih gospodarskih prioriteta Vlade.

Domaća energija mora postati dostupnija građanima i poduzećima

Hrvatska ne može određivati svjetsku cijenu nafte i plina, ali može smanjivati svoju izloženost njihovim poskupljenjima.

Vlada bi zato trebala ubrzati administrativne postupke i priključivanje održivih energetskih projekata, uz zadržavanje stručnih i okolišnih kriterija. Posebnu pozornost zaslužuju solarne elektrane na postojećim krovovima, energetske zajednice te geotermalno grijanje ondje gdje istraživanja potvrđuju njegovu isplativost.

Pritom uspjeh ne treba mjeriti samo brojem odobrenih projekata. Važnije je koliko energije stvarno proizvode, koliko fosilnih goriva zamjenjuju i kakvu uštedu ostvaruju korisnici.

Paneli, međutim, nisu dovoljni. Potrebni su ulaganje u mrežu, skladištenje energije i prilagođavanje potrošnje satima kada je proizvodnja obilna. Bez toga dio potencijala jeftinije energije ostaje neiskorišten.

Niži trošak proizvodnje treba prenijeti na račune

Na kratkoročnom tržištu električne energije cijenu često određuje posljednja, skuplja elektrana potrebna za pokrivanje potražnje. Zbog toga skupi plin može utjecati na cijenu struje i kada dio proizvodnje dolazi iz znatno jeftinijih izvora.

Hrvatska bi trebala snažnije koristiti mogućnosti dugoročnih ugovora između proizvođača i kupaca energije, uključujući modele dostupne manjim poduzećima kroz udruživanje potrošnje. Takvi ugovori mogu povećati predvidljivost troškova i smanjiti izloženost kratkoročnim šokovima. Njihovo širenje jedan je od smjerova europske reforme tržišta električne energije.

Istodobno treba jasno objavljivati koliko na računu iznose energija, mreža, porezi i naknade. Građani moraju moći razumjeti zašto im račun raste i kada mogu očekivati korist od jeftinije nabave.

Energetska obnova treba prvo pomoći onima s najvećim teretom računa

Dobro izolirana kuća troši manje energije čak i kada cijena kilovatsata raste. To ne mora odmah sniziti statističku stopu inflacije, ali može znatno smanjiti stvarni životni trošak.

Zato bi programi obnove trebali biti dostupniji kućanstvima koja nemaju novca za veliko početno ulaganje. Natječaj koji podrazumijeva da građanin prvo sam financira radove lako ostavlja izvan sustava upravo one kojima je pomoć najpotrebnija.

Prioritet trebaju imati energetski neučinkoviti domovi i ranjiva kućanstva, uz jednostavnije prijave, tehničku pomoć i kontrolu kvalitete radova. Jednako vrijedi za škole, bolnice i druge javne zgrade: niži računi oslobađaju sredstva za javne usluge.

Pomoć treba biti ciljana, a državna potrošnja odgovorna

Privremene subvencije mogu zaštititi građane od naglog udara cijena. Međutim, široko subvencioniranje potrošnje ima proračunski trošak i može oslabiti poticaj za štednju energije.

Razumniji smjer jest postupno usmjeravanje pomoći prema ugroženim kućanstvima, uz predvidljiv prijelaz. Naglo ukidanje zaštite moglo bi povećati račune i kratkoročno podignuti mjerenu inflaciju, pa redoslijed mjera ima veliku važnost.

OECD također preporučuje Hrvatskoj ciljanu zaštitu ranjivih kućanstava i fiskalnu politiku koja podupire smirivanje inflacije.

Država pritom mora paziti da širokim povećavanjem potrošnje ne pojačava potražnju brže nego što gospodarstvo može povećati ponudu. Treba čuvati ulaganja koja povećavaju proizvodnju i učinkovitost, a preispitivati rashode bez jasnog učinka.

Rast cijena usluga traži domaće odgovore

Godišnji rast cijena usluga od 7,5 posto pokazuje da energetski šok nije jedino pitanje kojim se treba baviti. Ipak, sama ta brojka ne otkriva koliko poskupljenja proizlazi iz troškova rada, najma, energije, potražnje ili marži.

Zato su potrebne detaljne sektorske analize, učinkovit nadzor tržišnog natjecanja i uklanjanje nepotrebnih prepreka ulasku novih ponuđača.

Vlada bi trebala olakšati poslovanje, ubrzati dozvole i digitalizirati postupke koji poduzetnicima stvaraju trošak bez koristi za potrošače. Dugoročno su važni i obrazovanje, dostupnost radnika te veća produktivnost. Održiv rast plaća lakše je postići kada raste vrijednost koju gospodarstvo stvara po satu rada.

Najava poreza na prekomjerne marže sama po sebi nije dokaz da su cijene zbog nje pale. Učinak svake takve mjere treba provjeriti kroz podatke o nabavnim i prodajnim cijenama, dostupnosti proizvoda i konkurenciji.

Više domaće proizvodnje, uz dokazivu isplativost

Otpornost na vanjske šokove može se povećati i ulaganjem u proizvodnju hrane, navodnjavanje, skladišta, preradu i učinkovitiju distribuciju.

Domaće podrijetlo samo po sebi ne jamči nižu cijenu. Potpore zato trebaju poticati produktivnost i održive projekte, uz mjerljive rezultate. Cilj je konkurentna proizvodnja koja može pouzdano opskrbljivati tržište.

Građani trebaju rezultate koje mogu provjeriti

Vlada bi trebala redovito objavljivati pregled učinaka svojih mjera: vrijeme priključivanja elektrana, ostvarene energetske uštede, trošak subvencija, kretanje pojedinih dijelova računa i kupovnu moć kućanstava.

Pad inflacije neće automatski vratiti stare cijene. Ako inflacija uspori, život najčešće i dalje poskupljuje, samo sporije. Zato gospodarska politika mora istodobno raditi na stabilnijim cijenama, manjim nužnim troškovima i održivom rastu dohodaka.

Smjer koji zagovara KIGO.hr jest jasniji prijenos koristi od domaće energije i veće učinkovitosti prema građanima i gospodarstvu, uz ciljanu socijalnu zaštitu i odgovorno upravljanje javnim novcem. Vlada ne može ukloniti svaki vanjski udar, ali može graditi Hrvatsku koja će ga lakše podnijeti — i u kojoj će se korist ulaganja vidjeti na računima.