Saborski zastupnici ne smiju lagati, optuživati lažno druge kolege zastupnike. Oni moraju raditi u interesu Republike Hrvatske te poštivati teritorijalni integritet države i biti uvijek na strani institucija države, ureda predsjednika Vlade i države, HVa, MUPA, pravosuđa i prosvjete.

Stanimirović je tijekom bitke za Vukovar 1991. bio pričuvni časnik na čelu sanitetske službe Jugoslavenske narodne armije. Jugoslavenska vojska postavila ga je 1992. za direktora vukovarske bolnice, a političar je postao 1993. godine. Stanimirović je bio okupacijski gradonačelnik Vukovara dok je grad bio pod srpskom okupacijom. Bio je ministar-koordinator bez lisnice u “Vladi” okupacijske “Republike Srpske Krajine”.
U članku koji je Stanimirović g. 1993. objavio u okupacijskim novinama “Vojska Krajine”(“BK”) broj 7-8, na str. 43., pod naslovom “Bolnica u pravom ruhu”,prva rečenica glasi: “Tog 18. novembra 1991. pao je i poslednji bastion, poslednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar…”. Članak je potpisao kao prim. dr. Vojislav Stanimirović, a uz članak je objelodanjena i fotografija bolnice,s potpisom: “Bolnica ‘Sveti Sava'”. Budući da se upravo uz tu bolnicu veže pokolj u Ovčari, ta je tvrdnja izazvala zgražanje u hrvatskim medijima nakon što je objavljena pred hrvatske parlamentarne izbore 2003.. Stanimirović je izjavio da su tu tvrdnju nadopisali urednici lista.

Nedvojbeno je da Stanimirović za vrijeme domovinskog rata nije bio na strani Hrvatske države. Dakle bio je protiv hrvatskih državnih institucija i to je dovoljan razlog da isti čovjek danas ne može obnašati dužnost u Saboru RH.
Stanimirović ne govori istinu kada optužuje Ružu Tomašić da je eurofob, ksenofob i srbofob. Ruža Tomašić je za jasan ulazak Hrvatske u EU i NATO, žena koja je odrasla u Kanadi teško da može biti ksenofob, a djelomični srbofobi su u Hrvatskoj svi oni koji su osjetili rat. Ovdje se ne misli na prosječne građane koji su Srbi, nego isključivo na one koji su vojno i politički djelovali protiv Hrvatske, BiH i Kosova.

Neprimjereno je civiliziranoj državi da takva žena (  Ruža Tomašić) – eurofob, ksenofob i srbofob – bude potpredsjednica saborskog Odbora za ljudska prava i k tomu još i kandidat na izborima za EU parlament. Sve što je rekla o meni su insinuacije i laži, kazao je Stranimirović.
Teško da sa svojom prošlošću Stanimirović može predbaciti bilo što Ruži Tomašić, ženi koja je uvijek djelovala vrlo jasno i ne dvosmisleno u obrani hrvatskih ciljeva, za razliku od Stanimirovića.

Vojislav Stanimirović bi trebao naglavačke izletjeti iz Sabora RH ne zato što je Srbin, nego zato što nije političar koji bi pomogao hrvatskom i srpskom narodu da prevladaju devedesete na jedan lijepi i civilizirani način i da se svi zajedno okrenemo budućnosti. Zahvaljujući Stanimiroviću i njegovim istomišljenicima događaju se incidenti mladih ljudi poput onog u Kistanju, Vukovaru, ali i u ostalim dijelovima Hrvatske.
U Hrvatskoj imamo Srbe koji su puno simpatičniji, pametniji i imaju bolju volju od Stanimirovića, pa je prava šteta da i te Srbe predstavlja umišljeni Stanimirević.