Predstava POSLJEDNJI DANI MIRA
Objavljeno 24.10.2015 - Kultura

U četvrtak, 29. listopada u Polukružnoj dvorani Teatra &TD u 20 sati održat će se premijera predstave Posljednji dani mira Ivana Vidića u režiji Dore Ruždjak Podolski. Ulaz isključivo s pozivnicom.
Izvedbe: 30.10. /Polukružna &TD /20 sati, 50/25kn
U predstavi igraju Dubravka Ostojić i Nataša Kopeč, scenograf je Stefano Katunar, kostimografkinja Zdravka Ivandija Kirigin, suradnica za pokret je Petra Hrašćanec, glazbu je skladao Josip Maršić, oblikovatelj svjetla je Elvis Butković, a producent predstave Danijel Popović.
Komad Posljednji dani mira je nastao na narudžbu Umjetničke organizacije Ruždjak i Perković (RUPER-a) koja se profilirala kao jedina trupa u Hrvatskoj koja praizvodi komade etabliranih hrvatskih dramatičara, nepravedno zaobiđenih u repertoarnim odrednicama institucionalnih kazališta. Ivan Vidić posljednji je put uprizoren 2010. godine (Dolina ruža, Gavella).
Redateljica Dora Ruždjak Podolski ističe: Posljednji dani mira, drama jednog od najvećih hrvatskih pisaca srednje generacije Ivana Vidića, relativizira odnos istine i laži, zahtijevajući gotovo bunuelovsko tretiranje prostora i vremena, u čijem procjepu se naziru nagovještaji postapokalipse i potreba za novim uspostavljanjem ravnoteže i smisla.
Projekt je nastao u koprodukciji Sveučilišta u Zagrebu, Studentskog centra, Kulture promjene, Teatra &TD i RUPER-a, a zanimljivo je kako je Ivan Vidić započeo svoj profesionalni put upravo u Teatru &TD 1993. godine (proslavljena Groznica, Putnici, Bakino srce), te se ovim projektom vraća matici kao etablirani pisac.
O predstavi:
Na idiličnom mjestu pokraj mora, sa zaleđem od gustog zelenila, nalazi se osamljena kuća s restoranom. Gazdarica, žena srednjih godina, oglasila je da traži sezonsku radnicu, konobaricu, i na njen oglas se javila mlada djevojka. Gazdarica i konobarica su na prvi pogled zadovoljne jedna drugom, dobro se slažu i sasvim su si ugodno društvo. Ljeto je, početak turističke sezone, ali nema gostiju, u njihov restoran ne dolazi nitko. Razlog leži u tome što je restoran smješten na zabačenom, posve nepristupačnom mjestu – nalazi se u srcu gotovo neprohodnog labirinta.
Gazdarica je učinila gotovo sve da bi mjesto na kojem se nalazi ostalo potpuno nepristupačno; konobarica, savladavši tajanstveni labirint odmah po dolasku, stigla je ovdje da bi dobila odgovore na pitanja koja je progone gotovo čitav život. Njihove naravi, prošlost i priče koje pripovijedaju jedna drugoj, razotkrivaju pravu prirodu labirinta u kojem se nalaze. Njihove sudbine su povezane – tu su da se zajedno odupru zvijeri u labirintu, opasnostima koje prijete njihovim dušama i da zajedno pronađu izlaz.
„Posljednji dani mira“, drama jednog od najvećih hrvatskih pisaca srednje generacije Ivana Vidića , relativizira odnos istine i laži, zahtijevajući gotovo bunuelovsko tretiranje prostora i vremena, u čijem procjepu se naziru nagovještaji postapokalipse i potreba za novim uspostavljanjem ravnoteže i smisla. Maštovit, strastven, domišljat, beskompromisan, ironičan i uzbudljiv, Vidićev predložak ocrtava raspadnuti svijet u junakinjama i oko njih , čitavo vrijeme poigravajući se gledateljevim očištem te upućujući publiku na aktivno sudjelovanje u dramskoj igri i razotkrivanju slojeva zbiljskog i usanjanog. Duboko zadirući u kompleksnu prirodu ženske duše, ovaj komad nastavlja se na Vidićevo iskristalizirano i profilirano tkanje ženskih lica, kakvo nailazimo u „Velikoj Tildi“ i „Groznici“.
„Stvari, kad se razotkriju, mijenjaju svoju prirodu. Predmet, jednom kad bismo ga zaista spoznali, pokazao bi se kao nešto sasvim drugo, jer bismo ga time nužno promijenili.“ (Ivan Vidić, „Posljednji dani mira“).
Vrati se natrag


