Imamo registrirano 115 političkih stranaka, a samo u ovoj godini osnovano ih je deset
Objavljeno 22.08.2011 - Vijesti

Tek 12 stranaka ima parlamentarni status, dok ih velika većina postoji samo na papiru i oglašava se tek svake četiri godine kad su izbori dobivajući priliku predstaviti se javnosti u nacionalnim elektroničkim medijima
Hrvatska je 1. siječnja ušla u drugo desetljeće 21. stoljeća, ali tek je nedavno dobila stranku koja se zove Hrvatska 21. stoljeća. Osnovala ju je 12. lipnja ekonomistica Nataša Srdoč iz Rijeke, poznata u javnosti kao zagovornica uvođenja jedinstvene porezne stope i kao predsjednica ustanove Adriatic institut koja je godinama upozoravala na indicije o umiješanosti Ive Sanadera u korupciju. Stranka je u registar političkih stranaka upisana 19. srpnja i trenutačno je najmlađa hrvatska stranka s rednim brojem 228.
Od parlamentarnih izbora 2007. osnovano je 28 stranaka, no u međuvremenu je njih 13 prestalo postojati. Od 1990. prestalo je postojati čak 113 stranaka – zbog samoukidanja, brisanja iz registra ili udruživanja s drugim strankama
Osnutak nove stranke nije izazvao veliku buru u hrvatskoj javnosti, ali joj je zato kolumnist Washington Timesa Jeffrey Kuhner posvetio cijeli članak, u kojem je za Natašu Srdoč ustvrdio da je za hrvatske vlasti neprijatelj broj jedan i da bi svojim političkim angažmanom mogla izazvati politički potres. Stranka se naime zalaže za reviziju pristupnog sporazuma Hrvatske i Europske unije te za uvođenje retroaktivnog zakona za povrat imovine koju se ne može opravdati legalno stečenim sredstvima.
To su legitimne ideje koje dobro zvuče, ali daleko od toga da bi stranka za koju gotovo nitko u Hrvatskoj nije čuo, mogla dovesti do tektonskih poremećaja u politici, čak i kad ugledni kolumnist tvrdi drukčije. Stranka čija je kratica H21 već se oglašava i na Facebooku i dosad ju je »lajkalo« 145 osoba, što nije loš početak, no stranačka scena već je uglavnom u tolikoj mjeri definirana da bi se četiri mjeseca prije izbora nešto značajno moglo promijeniti osnivanjem nove stranke.
U registru ih trenutno ima 115, što znači da je od 1990. njih 113 prestalo postojati zbog samoukidanja, brisanja iz registra ili udruživanja s drugim strankama. Samo 12 stranaka ima parlamentarni status, dok ih velika većina postoji samo na papiru i oglašava se tek svake četiri godine kad su izbori, dobivajući priliku predstaviti se javnosti na nacionalnim televizijama i radijima.
Po inventivnom nazivu odskače stranka Glas razuma, a pomutnju među biračima mogao bi izazvati Savez za promjene, stranka koju vodi Ivan Pernar, već zaboravljeni inicijator uličnih prosvjeda s početka 2011., jer se tim imenom koristi i oporbena Kukuriku-koalicija
Od parlamentarnih izbora 2007. Hrvatska je postala bogatija za 28 stranaka, no istodobno je njih 13 prestalo postojati.
Najpoznatija nova stranka, Hrvatski laburisti – stranka rada, osnovana početkom 2010. zahvaljujući svom predsjedniku Dragutinu Lesaru postala je parlamentarna stranka. Tu su još i Hrvatska građanska stranka Željka Keruma, HSP dr. Ante Starčević Ruže Tomašić, Ladonja Plinija Cuccurina, Akcija za bolju Hrvatsku Željka Sačića, Hrvatski rast koji vodi Željka Markić, Hrvatska straža – Nacionalna stranka Ivana Vekića te Blok Umirovljenici zajedno, koalicija više umirovljeničkih stranaka.
Zanimljivo je da je najviše novih stranaka nastalo u redovima srpske manjine – Banijska demokratska stranka, Demokratska partija Srba, Naša stranka i Nova srpska stranka. U manjinskim redovima osnovani su i Bošnjačka demokratska stranka Hrvatske i Sabor hrvatskih Roma, a lokalnog karaktera su Paška stranka-Pag i Liga za Brod – Stranka za poticanje svekolikog razvoja Grada Slavonskog Broda.
Po inventivnom nazivu odskače stranka Glas razuma, a pomutnju među biračima mogao bi izazvati Savez za promjene, stranka koju vodi Ivan Pernar, već zaboravljeni inicijator uličnih prosvjeda s početka 2011. jer je uzeo naziv kojim se koristi i oporbena Kukuriku-koalicija. Laburistima Međimurca Lesara poneki bi glas mogla uzeti Hrvatska stranka rada kojoj je sjedište upravo u Čakovcu. Navala će biti i na glasove umirovljenika jer za njih se uz ostale bore i Akcija hrvatskih umirovljenika, Splitska stranka umirovljenika i Stranka umirovljenika Hrvatske – Blok umirovljenici zajedno. Osim navedenih stranaka, u registru su još Agenda mladih demokrata, Nacionalni demokrati, Nova generacija, Obiteljska stranka, Stranka hrvatskog zajedništva i Zeleni zajedno. Od »starih« stranaka, vjerojatno najzanimljiviji naziv ima Abeceda demokracije.
Jedni se upuštaju u osnivanje stranaka vjerujući da se bez takve poluge ne može utjecati na promjene, drugima ona služi za promociju vlastitih profesionalnih aktivnosti, a treći žive u iluziji da su popularni, kaže profesor političke filozofije Žarko Puhovski
Od 28 novih stranaka, najviše ih je osnovano 2009., njih 13, a godinu prije samo dvije. U 2010. osnovane su tri nove stranke, a u 2011. njih deset.
Profesor političke filozofije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Žarko Puhovski smatra da postoje tri razloga zašto se ljudi upuštaju u osnivanje stranaka, čak i kad je jasno da nemaju izgleda na izborima.
»Prvi je jedna vrsta naivnog shvaćanja borbe za javno dobro i stav da se bez stranačke poluge ne može utjecati na promjene. To su ljudi koji zaslužuju poštovanje, ali naivno shvaćaju političku realnost pa ne uspijevaju. Drugi koriste mogućnosti stranačkog udruživanja kao promociju svojih profesionalnih aktivnosti, a treći su oni koji žive u iluziji da su popularni i prihvaćeni, kojima se dogodi da ih na ulici sretne četvero ljudi i kaže da su u onoj emisiji ono jako dobro rekli pa oni povjeruju da imaju šanse u političkom životu«, ističe Puhovski.
Po njegovu mišljenju, ta se tri elementa isprepliću, što dovodi do toga da se stranke shvaćaju kao poluge da se nešto postigne.
»Zato su naše stranke programski i ideološki gotovo uvijek slabe ili prazne. Nemaju jasne ideološke programe i katkad imaju konkretne programe na razini jedne točke dnevnog reda kojom se bave. No, najčešće su tako postavljene da je vrlo teško ustanoviti jesu li lijeve ili desne jer imaju mješavinu elemenata koji mogu biti ovako ili onako tumačeni«, zaključuje Puhovski
Marijan Lipovac
Vrati se natrag


