fbpx

TOP 5 KONCERATA klasične glazbe u 2011.

Objavljeno 06.01.2012 - Kultura

TOP 5 KONCERATA klasične glazbe u 2011.

Iza nas je godina koja je obilovala brojnim koncertnim događajima u kojima su sudjelovali glazbenici čiji dometi uvjeravaju da je Zagreb središte koje se s nemalim ponosom može priključiti europskim gradovima koji itekako drže do visoke raz

Bili smo svjedoci nekoliko vrhunskih orkestralnih gostovanja, a tu činjenicu ubrajamo prvenstveno kao vrijedan napor Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog da u svojem ciklusu »Lisinski subotom« Zagrepčanima ponudi susrete sa svjetskim odličnicima, čiji nas posjeti uvijek raduju i uče još nešto više u pogledu interpretiranja orkestralnih djela.

U tom su pogledu bila vrlo poučna i gostovanja inozemnih orkestara u okviru 26. muzičkog biennala Zagreb, a bilo je i nadasve zanimljivo u njihovu izvođenju čuti i ostvarenja hrvatskih skladatelja.

Pa ipak, kao značajan glazbeni događaj u čijem je umjetničkom ostvarenju mogla uživati vrlo brojna publika, koja se broji u tisućama, na prvome mjestu ističem nastup jednog od najuglednijih svjetskih tenora, Plácida Dominga, koji je pjevao u zagrebačkoj Areni 21. listopada.

U svijetu opernoga umijeća samo je jedan Plácido Domingo, tenor neodoljivo lijepe boje glasa, toploga timbra i velikoga raspona, što mu omogućava i »izlete« u baritonski fah, pa kada takav pjevač posjeti Zagreb, a nakon svih uspjeha koji prate njegovu sasvim izuzetnu karijeru već gotovo pola stoljeća, logično je da su ga željele čuti tisuće ljubitelja opernog, a u Domingovu slučaju i nadasve karizmatičnog pjevanja.

I ne samo Zagrepčani, već i brojni slušatelji koji su prispjeli iz raznih hrvatskih gradova, što je tom koncertu svakako pridalo epitete najšire privlačnosti.

Osim toga, bila je ispunjena i važna humanitarna nakana, pogotovu kada se zna da je od svake kupljene ulaznice dio iznosa bio doniran za humanitarnu akciju »Glasom prema zdravlju«, a tvrtka Pliva, partner organizatora, prikupljeni je iznos udvostručila.

Tako je cjelokupni iznos od pola milijuna kuna bio darovan Centru za fonijatriju Klinike za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata KBC-a Zagreb u svrhu znanstvenog i stručnog unapređenja dijagnostičkih, terapeutskih i rehabilitacijskih postupaka.

Domingo je pjevao punim srcem i punim plućima, a i Zagrebačka je filharmonija pod ravnanjem gosta dirigenta Eugenea Kohna u svim dionicama sjajno muzicirala. Dodaju li se tomu još i odlična sudjelovanja solistica Angel Blue i Micaële Oeste te našega raspjevanog Tonija Cetinskog, riječ je koncertu koji će zacijelo dugo biti zapamćen.

Prošle je godine vezano uz Muzički biennale Zagreb često bila spominjana sada već davna 1961. godina, kada je hrvatski skladatelj Milko Kelemen (Slatina, 1924.) uspio osnovati MBZ, festival suvremene glazbe. Prošlogodišnji je 26. MBZ prema tome svečano obilježio 50. obljetnicu postojanja.

TOP 5 KONCERTI U 2011.

1. Plácido Domingo s gošćama Angel Blue i Micaëlom Oeste te s Tonijem Cetinskim uz Zagrebačku filharmoniju pod ravnanjem Eugenea Kohna u zagrebačkoj Areni, 21. listopada

2. 26. muzički biennale Zagreb, 7.- 17. travnja

3. Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem šefa dirigenta Pavla Dešpalja s izvedbama Dešpaljevih i Šulekovih ostvarenja, a u povodu 150. obljetnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 22. rujna

4. Varaždinske barokne večeri, Venecijanski barokni consort i violinist Giulio Plotino, 30. rujna

5. Cantus Ansambl nastupom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog obilježio 10. obljetnicu postojanja, 15. svibnja

Oznaka »svečano« odnosi se u prvom redu na veliki iskorak učinjen prošle godine, a to je svojevrsna decentralizacija festivala, uključivanje hrvatskih narodnih kazališta u Osijeku, Varaždinu, Rijeci, Splitu i dakako Zagrebu s praizvedbama naručenih opera i baleta hrvatskih skladatelja.

Daljnja oznaka svečanosti bila je i programska koncepcija, prema kojoj su na 39 održanih koncerata i predstava s više od 140 skladateljskih imena i više od tisuću izvođača ravnopravno uključivana ostvarenja starijih skladatelja, danas već »klasika« glazbe 20. stoljeća, s (naj)novijim djelima autora različitih nacionalnosti svih naraštaja.

Kako su u okviru MBZ-a, sada po drugi put nakon 2005. godine, bili održani i Svjetski dani nove glazbe ISCM-a (Međunarodno društvo za suvremenu glazbu), međunarodnost i generacijski obuhvatna zastupljenost na festivalu bile su potvrđene u najvećoj mogućoj mjeri.

Svečanost otvorenja 7. travnja bila je povjerena Zboru i orkestru Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, koji su pod ravnanjem dirigenta Mladena Tarbuka izveli djela veterana hrvatske Nove glazbe Ive Maleca (1925.) i Milka Kelemena te Simfonijske psalme Igora Stravinskog (1882.-1971.). Koncert je pokazao upućenost studentskih generacija u izvođenje takve glazbe.

I gostovanje Simfonijskog orkestra Filharmonije Witolda Lutosławskoga iz Wroclawa, kojim je ravnao hrvatski maestro Tonči Bilić, bilo je u znaku već provjerene novovjeke glazbe. Skladbe hrvatskoga majstora glazbe 20. stoljeća Igora Kuljerića i Trois poèmes d’Henri Michaud i Koncert za orkestar velikog poljskog skladatelja Witolda Lutosławskog (1913.-1994.) ponovili su dobro poznate vrhunce glazbe.

FOTO: ZLATKO KALLE

Venecijanski barokni consort

Gostovanje Orkestra Zaklade veronske Arene sa slovenskim dirigentom Markom Letonjom, uz djela Luciana Berija Carla Galantea, Brune Maderne i Giampaola Corala pamtit ćemo po prvoj hrvatskoj izvedbi skladbe »In the Proximity of the Planet Coral« hrvatskog skladatelja i umjetničkog direktora MBZ-a Berislava Šipuša. Naime, taj vrlo samosvojni Koncert za udaraljke i orkestar eksplozija je zvukovnosti, ali i meditativnih glazbenih prizora.

Ostvarenje hrvatskog skladatelja uključila je u svoj program i Plovdivska filharmonija s bugarskim dirigentom Dianom Čobanovom, pa je to bila prigoda za izvrsno izvođenje djela akademika Rubena Radice (1931.) s naslovom Extensio iz 1973. godine.

Oba velika zagrebačka orkestra, Simfonijski orkestar HRT-a s talijanskim dirigentom Lucom Pfaffom i napose Zagrebačka filharmonija sa slavnim skladateljem i dirigentom Krzysztofom Pendereckim, koji je osobitim poniranjem u zahtjevnost partiture interpretirao Epikurov vrt Ive Josipovića (1957.), pokazala su ozbiljnost i profesionalnost kojima pristupaju izvođenju suvremene glazbe.

Najveći je uspjeh polučio Koncert za rog i orkestar Pendereckog, djelo iz 2008. godine, u kojemu je kao solist svojom već poslovičnom perfekcijom briljirao hrvatski hornist Radovan Vlatković.

Pogled unazad osobito prizivlje sjećanja na operu Sanje Drakulić »Kraljevi i konjušari« praizvedenu u Osijeku i operu »Šuma Striborova« Ivana Josipa Skendera, koja je prvi put predstavljena javnosti u Rijeci. Obogaćena je i baletna scena baletom »Air« Krešimira Seletkovića praizvedenim u Zagrebu i baletom »Zovem se Nitko« na elektroničku glazbu Frane Đurovića, koji je svjetla pozornice ugledao u Varaždinu. Uz Foretićeva »Maršala« nacionalna su kazališta dobila zanimljive i intrigantne naslove.

Dakako, MBZ je obilovao i komorno-glazbenim koncertima, nastupima vrsnih pijanista, programima sa svim oblicima glazbe koju običavamo zvati ozbiljnom. Na kraju još samo valja podsjetiti da je dobitnica nagrade ISfCM-a i IAMIC-a (Međunarodnog udruženja glazbeno-informativnih centara) za najbolju skladbu autora do 35 godina, izvedenu na Svjetskim danima nove glazbe 2011., bila tajvanska skladateljica Chiu-Yu Chou (Kaohsiung, 1981.).

Suvremena glazba i nakon 50 godina postojanja MBZ-a sigurnim koracima kroči u budućnost. Nema više glasnih negodovanja ili pak šokiranja nekim sasvim neočekivanim skladateljskim postupcima. Sve je bilo pitomo, skladno predstavljeno i dobro uvježbano. Tako mirno da izaziva pitanje nije li riječ i o rezignaciji, kada već Nova glazba djeluje tako »klasično« i nerijetko »staro«.

U 2011. godini kulturni se svijet sjećao 200. obljetnice rođenja Franza Liszta i 100. obljetnice smrti Gustava Mahlera, pa su ti važni datumi i u Hrvatskoj dostojno obilježeni. Za našu je nacionalnu kulturu značajna bila 150. obljetnica utemeljenja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, datum kojemu je također bilo posvećeno više koncerata.

Ističe se koncert održan 22. rujna kada je za dirigentskim pultom Simfonijskog orkestra HRT-a bio je akademik, skladatelj i dirigent Pavle Dešpalj (1934.) i to u dvojakom ulozi, kao autor i kao ponovno izabrani šef dirigent orkestra, a prvo djelo na programu bio je njegov Koncert za violinu i orkestar, sa solistom Orestom Shourgotom, koncertnim majstorom Zagrebačke filharmonije i profesorom na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.

Bio je posebni užitak čuti Dešpaljev Violinski koncert u sjajnoj izvedbi, pogotovo i zato jer je HAZU ponovno javnosti dao prigodu čuti vrijednu violinu, a koju je dobio u vlasništvo 1968. godine darovnicom udovice glasovitog hrvatskog violinista Zlatka Balokovića.

Drugi dio koncerta pripao je skladatelju, violinistu, dirigentu i glazbenom pedagogu Stjepanu Šuleku (1914.-1986.) i njegovoj Četvrtoj simfoniji u d-molu. Za Šuleka je poznato da je bio jedan od najobrazovanijih hrvatskih glazbenika 20. stoljeća, što u pogledu orkestracije i znalaštva u tematskome radu otkriva i njegova Četvrta simfonija.

Koncert na kojemu je u varaždinskoj katedrali 30. rujna nastupio Venecijanski barokni consort ući će u anale 41. godišta Varaždinskih baroknih večeri kao do sada najposjećenija večer. Venecijanski barokni consort s toliko je žara, stilske profinjenosti i istinskoga predanja glazbi izveo birani program Vivaldijevih koncerata za violinu, na kojoj je u solističkoj dionici briljirao Giulio Plotino, da žiri festivala nije imao nimalo težak zadatak kada se odlučio da upravo gostima iz Venecije dodijeli nagradu »Ivan Lukačić« koja se dodjeljuje za najviši izvođački domet ansambla.

Iako su 41. varaždinske barokne večeri obilovale vrhunskim baroknim interpretacijama, koncert Venecijanaca rado ćemo i dugo pamtiti kao najbolji primjer kako se svira glazbu »crvenoga svećenika« Antonija Vivaldija.

Pod naslovom »Forever Cantus«, što bez svake dvojbe izražava želju za trajanjem i namjeru daljnjega rada, obilježio je Cantus Ansambl 15. svibnja, prvim nastupom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog (ciklus Lisinski subotom), 10. obljetnicu postojanja.

Obistinilo se htijenje utemeljitelja i umjetničkog voditelja Berislava Šipuša i njegov je sastav zagrebačkih glazbenika specijaliziranih za izvođenje glazbe 20. i sada već 21. stoljeća održao desetljetni kontinuitet obilježen velikom znatiželjom kada je riječ o suvremenoj glazbi i namjerom da se publici trajno predstavljaju nova, u Hrvatskoj najčešće nepoznata djela.

Doda li se repertoaru od nekoliko stotina izvedenih opusa još i sedamdesetak praizvedbi djela hrvatskih i inozemnih skladatelja te sudjelovanja na svim hrvatskim festivalima i više od trideset inozemnih gostovanja, dobivaju se doista impozantne brojke i podatci o koncertiranju ansambla.

Cantus Ansambl je i ovom prigodom dokazao da je odlično uigrani sastav čija se misija upoznavanja publike s vrhunskim suvremenim skladbama neprekidno ostvaruje eto već punih deset godina.

Zdenka WEBER

Vrati se natrag

Pratite nas na društvenim mrežama