fbpx

Veliki prasak sto metara ispod zemlje

Objavljeno 30.03.2010 - Vijesti

Veliki prasak sto metara ispod zemlje

Švicarska:CERN-ov veliki hadronski sudarač danas počinje simulaciju nastanka svemira. Simuliranjem Velikog praska, za koji većina znanstvenika smatra da je jedino objašnjenje širenja svemira, želi se pokazati kako su se zvijezd

U utorak, 30. ožujka, znanstvenici koji rade na velikom hadronskom sudaraču (LHC) ili najvećem akceleratoru na svijetu, pokušat će izazvati Veliki prasak, odnosno sudar čestica kakav se, smatraju oni, dogodio u samom činu stvaranja svemira, prije oko 15 milijardi godina. LHC je zbog toga prošli tjedan uspio postići rekordnu energiju zraka od 3,5 bilijuna elektronvolta (TeV).
Bit tog eksperimenta je energijom od sedam TeV stvoriti minijaturne velike praskove, koji će znanstvenicima osvijetlili, nadaju se, nove dublje uvide o tome kako je nastao svemir i koje su to sile potrebne kako bi se energija elektrona i protona našle zajedno na jedinstvenom zadatku, odgovoriti na niz ključnih pitanja fizike čestica, postojanja tamne tvari i prvih trenutaka nakon Velikog praska u kojem je, kako znanstvenici vjeruju, nastao svemir. Naime, znanstveni je izazov tog eksperimenta poravnati zrake tako da se i sudare. »To je kao da ispalite igle s dvije suprotne obale Atlantika i navedete ih da se na pola puta sudare«, objašnjavaju znanstvenici iz CERN-a.
Treba podsjetiti kako je LHC ponovno pušten u pogon potkraj prošle godine, nakon kvara do kojeg je došlo zbog isticanja helija. Sada je ponovno uključen i spreman za veliki pokus. U idućih nekoliko dana testirat će se i sustavi za kontrolu zraka i zaštitu uređaja od zračenja izvana.
CERN-ov projekt vrijedan četiri milijuna dolara je 27-metarski tunel čiji se početak i kraj spajaju, prstenastog je oblika, a akcelerator će čestice ubrzavati do brzine samo 0,01 posto manje od brzine svjetlosti, pri čemu će ih se natjerati na koliziju, koja bi trebala dati konačne rezultate i odgovore na puno postavljenih pitanja, od kojih je jedno od najvažnijih – kako smo nastali? Teoretičari Velikog praska vjeruju da je svemir nastao naglim širenjem ili eksplozijom iz komprimiranog pradavnog stanja, tijekom kojeg je znatno smanjena njegova gustoća i temperatura, te je tvar (materija) postala dominantna nad antimaterijom. U taj će se projekt morati dodatno uložiti oko 13 milijuna funti.
Koliko je to impresivan projekt govore neki detalji: opseg akceleratora je 27 kilometara, a smješten je na dubini od oko 100 metara u prosjeku ispod tla, temperatura unutar cijevi je 1,9 Kelvina, odnosno -271 Celzijev stupanj, što je drugo najhladnije mjesto u cijelom svemiru, oko 96 tona tekućeg helija potrebno je za održavanje takvih niskih temperatura, smješten je na granici između Francuske i Švicarske, ukupni broj magneta koji služe za reguliranje puta snopova je 9300.

Magnetsko polje je 8.3 Tesle (za usporedbu, magnetsko polje Zemlje jest 0.00006 Tesla) i energija protona u snopu ekvivalentna je automobilu koji vozi brzinom od 1700 kilometara na sat, dok je brzina protona 99,9997828 posto brzine svjetlosti. Protoni prijeđu cijeli opseg akceleratora od 27 km 11.000 puta u sekundi, a sudari će se događati svakih 25 nanosekundi i za to je razvijen posve nov računalni sustav koji može obraditi po 600 milijuna događaja-sudara u sekundi. Treba podsjetiti kako LHC troši oko 120 MW energije, odnosno 700 GWh kroz cijelu godinu – što je ipak tek oko 10 posto potrošnje energije cijeloga kantona Ženeva.
Dakle, sudar čestica, koji se treba dogoditi u utorak, 30. ožujka, a kada će oba »roja« čestica putovati brzinom svjetlosti kako bi proizveli Veliki prasak u »zemaljskim okvirima«, na računalima u CERN-u i u laboratorijima diljem svijeta promatrat će mnogi znanstvenici tražeći, među ostalim, česticu koja je omogućila stvaranje života, »božju česticu«, poznatiju kao Higgsov bozon. Smatra se da ta fantastična, dosad misteriozna pračestica – koja je dobila i drugo ime po škotskom fizičaru Peteru Higgsu sa sveučilišta u Edinburgu, a koju je on prvi pretpostavio prije 50 godina – mora postojati, jer mora postojati neki tajnoviti čimbenik koji materiju drži na okupu. Higgs pak, koji je zakleti ateist, ljutito odbacuje ideju da se bozon naziva »božjom česticom«, vjerujući da će se to vrlo brzo objasniti kada se čestice protona u LHC-u jednom sudare.
Simuliranjem Velikog praska, za koji većina znanstvenika smatra da je jedino objašnjenje širenja svemira, želi se pokazati kako su se zvijezde i planeti izdvojili iz prvobitnoga kaosa koji je uslijedio. Napori da se to otkrije u projektima prije LHC-a u CERN-u te u drugim eksperimentima u Sjedinjenim Državama, nisu urodili plodom. Znanstvenici vjeruju da će veliki napredak u tehnologiji LHC-a to promijeniti.
Gradnja LHC-a, na kojoj je radilo više od 10.000 znanstvenika, stajala je oko 10 milijardi dolara i bila je mudar potez, ocjenjuju stručnjaci, jer snop čestica može načiniti golemu rupu u bilo čemu. Mala se nezgoda već i dogodila u ožujku prošle godine, pa skeptici zaziru od eventualnih mogućih posljedica ako nešto pođe po zlu.
No, znanstvenike jedino muči da sudarač možda neće uspjeti pronaći stvari za koje fizičari tvrde da moraju ležati pritajene u najdubljim temeljima stvarnosti – u kreaciji zvanoj svemir.

Lidia Černi/Vjesnik

Vrati se natrag

Pratite nas na društvenim mrežama