fbpx

Što se to skuhalo na tragu klasika?

Objavljeno 28.02.2012 - Kultura

Što se to skuhalo na tragu klasika?

»Blagovati na tragu klasika« vrijedno je djelo u kojem će i književni i gurmanski sladokusci zasigurno naći nešto za sebe, bilo poticaj na čitanje neke knjige biblioteke »Na tragu klasika« ili ideju za sutrašnj

Kuhajte čitajući i čitajte jedući – poručuje književnica, prevoditeljica, znanstvenica i urednica Irena Lukšić svojom novom knjigom »Blagovati na tragu klasika«. Knjigu je objavila izdavačka kuća Disput u kojoj Irena Lukšić već cijeli niz godina uređuje biblioteku »Na tragu klasika«. Riječ je o biblioteci koja je postala jamac za kvalitetna prozna djela svjetske književnosti u redovito odličnim prijevodima, a to nije prošlo nezapaženo, te su i biblioteka i urednica pokupili cijeli niz nagrada Kiklop posljednjih godina.

Iako se možda ne vidi na prvi pogled, veze između književnosti i hrane nisu neznatne. Ponajprije, može se reći da je ono što je hrana našem tijelu, književnost našem duhu. Bez jednoga bi bilo nemoguće, a bez drugoga nezamislivo živjeti. Da bi se spremilo kakvo novo, nepoznato jelo, obično se mora najprije čitati – uzeti u ruke kakvu kuharicu ili potražiti na internetu recept, a tek onda krenuti u njegovo spravljanje. S druge pak strane, u mnogim književnim djelima iće i piće igra važnu ulogu u stvaranju atmosfere ili karakterizaciji likova.

U želji da uhvati svojevrsni totalitet postojanja u jednom vremenu, prožetosti života i književnosti, Lukšić u knjizi stvara, da upotrijebim kulinarsku metaforu, pravi bosanski lonac. Neki od sastojaka koje u lonac ubacuje motivirani su temom knjige – hrana i piće, no neki zapisi kao da su se u knjizi zadesili slučajno

To je uočila i Irena Lukšić, te je iz knjiga koje je uređivala u spomenutoj biblioteci izvukla sve citate u kojima književni likovi pripremaju, blaguju i ispijaju najrazličitija jela i pića. Zatim si je dala truda, te pokušala doći do recepata za spomenuta ili neka slična jela i pića, iskušala ih u vlastitoj kuhinji i na vlastitom nepcu te složila jednu od najneobičnijih kuharica koji se mogu naći u našim knjižarama.

Kompozicija knjige složena je prema tome kad i gdje se što jede – doručak, užina, ručak, večera, deserti, jela na otvorenom, jela u prijevoznim sredstvima te poseban dio posvećen pićima i napitcima. Naći će se tu recepata za jednostavna jela poput jaja sa slaninom, riblje juhe ili pečene teletine, ali i recepata za nešto zahtjevnija jela poput kavkaske juhe Harčo ili Chanko-nabe, iznimno hranjivog jela od mesa, tofua i povrća koje svaki dan jedu sumo-borci.

Uz neke recepte dane su i dodatne informacije. Može se saznati da se za spomenuti Chanko-nabe nekad koristila samo piletina, a ne i meso četveronožnih životinja, jer borba sumo-boraca završava kada jedan od boraca rukom dotakne tlo, odnosno zauzme pozu četveronožne životinje.

»Blagovati na tragu klasika« nudi priliku da se zaviri u različite nacionalne kuhinje te nauči spravljati hinkali na gruzijski način, omlet na baskijski način, bakalar na portugalski način ili štrudl na tirolski način. Jedan od duhovitijih recepata može se pronaći na stranicama posvećenim pićima – pod imenom »Barmenova sperma« skriva se koktel od votke u koju se doda kap Irish Creama.

Kroz knjigu su posijani samo za ovu knjigu napisani specijali u kojima neki od pisaca knjiga iz biblioteke »Na tragu klasika« daju recepte za jela koje sami vole pripremati. Tako npr. Robert Åsback, autor romana »Pothvat za kraljicu«, prije no što će dati recept za ragu od losa, objašnjava zašto voli variva:

»Jedem gotovo sve, a volim i svašta kuhati. No moja omiljena jela su variva. Pogotovo variva s mesom. Dijelom zato što su ukusna, a dijelom i zato što kuhanje dugo traje. Dugo vremena, a malo posla. Što znači da dva sata mogu sjediti u kuhinji s čašom vina i knjigom dok se jelo samo kuha. Povremeno ustanem, malo se protegnem, pustim mačku van, promiješam varivo i stavim još nekoliko cjepanica u vatru.«

FOTO:ARHIVA

Pan de Mallorca

Irena Lukšić je uključila i neobično raznolike napise – od izvadaka iz novina i mišljenja o knjigama s internetskih foruma preko zapisa iz spomenara i prepričanih anegdota iz svog života i života svoje obitelji do popisa svjetskih događaja koji su obilježili neku godinu ili desetljeće 20. stoljeća.

Godine 1984., nabraja autorica, »u prodaju je pušten Apple Macintosh, u Sarajevu su održane Zimske olimpijske igre, književnu nagradu Goncourt dobila je Marguerite Duras za ‘Ljubavnika’, američki predsjednik Ronald Reagan pozvao je na međunarodnu zabranu kemijskog oružja, u Velikoj Britaniji započeo štrajk rudara, u tvornici pesticida u indijskom gradu Bhopalu iscurio je otrov i ubio 20.000 ljudi, Michael Jackson ozlijeđen je plamenom za vrijeme snimanja reklame za Pepsi…«

Među savjetima koje je jedna učiteljica 1940. godine dala u Zagorkinu časopisu »Hrvatica« nalazi se i sljedeći: »Meso koje zaudara valja oprati u mrzloj vodi, a u kojoj se kuha – treba staviti nekoliko komada drvenog ugljena, pa će se izgubiti neugodan zadah«. Kako hrana ne živi samo na javi, nego i u snu, autorica prenosi i vlastite snove o hrani koje godinama bilježi.

Među tim nadrealnim kulinarskim vizijama nalazi se recept za Frizersko pecivo: »Uzmite račiće, buhtle i pogačice te ih pospite šećerom u prahu. Pustite da pecivo odstoji nekoliko sati na sobnoj temperaturi, a zatim ga stavite u izlog frizerskog salona da poprimi miris kemikalija.«

Španjolska delikatesa

George Sand bila je lijepa, obrazovana i slobodoumna žena koja je, što je bila prava rijetkost, u 19. stoljeću živjela od svoga pera. Njezinu šarmu podlegla je cijela vojska poznatih persona poput Saint-Beuvea, de Musseta, Chopina, Mériméa, a pričalo se i o njezinoj biseksualnost. U svojem »Intimnom dnevniku« donosi zapise o Majorci na kojoj je boravila upravo sa slavnim skladateljem Chopinom. »Pšenica koja tamo raste je tako čista i lijepa da je stanovnici izvoze, a isključivo se u Barceloni od nje proizvodi bijela i lagana poslastica po imenu pan de Mallorca«. Recept za tu deliciju glasi:

Pann de Mallorca

Sastojci:

– 6 žlica maslaca

– ¼ šalice šećera

– ½ šalice mlijeka

– Maslac za posudu

– 1 paketić suhog kvasca

– ¾ žlice soli

– 2 ½ do 3 šalice višenamjenskog brašna

– Šećer u prahu za posipanje

– ¼ šalice mlake vode

– 3 žumanjka

– Brašno za posipanje radne daske

Rastopite maslac i malo ga ohladite. U širokoj posudi rastopite kvasac u vodi. Dodajte šećer, sol, žumanjke, mlijeko, 4 žličice ohlađenog maslaca i 2 ½ šalice brašna. Dobro izmiješajte. Pospite dasjku brašnom. Izvadite tijesto i mijesite ga 5 minuta. Dodajte ostatak brašna da tijesto ne bude ljepljivo.

Namastite posudu maslacem. Stavite tijesto i pokrijte ga plastičnom folijom. Pustite da se diže na toplom 45 minuta. Namastite posudu za pečenje. Izvadite tijesto, mijesite ga na površini lagano posutoj brašnom i razvaljajte ga u pravokutan oblik. Premažite ostatkom maslaca.

»Kao urednica biblioteke, ali i kao prevoditeljica mnogih uvrštenih naslova imala sam, eto, potrebu ukazati na neraskidivu povezanost s Drugima, zapravo sa svime i svih sa svima, na ono čudno stanje koje se poslije pročitanog teksta manifestira kao potreba za ‘još, još’. Još o junacima, još o onome što se događalo prije (ali i poslije) teksta, još o simpatičnim kućnim ljubimcima, pa o sličnim ljudima iz zbilje, o zanimljivim idejama te osobito o jelima koja su s ljubavlju ulagana u (nevidljivi) rast svega što postoji. Tako sam došla do male revije hrane i pića, ali i do svojevrsne riznice neobičnih spoznaja o vremenima i svjetovima koje sam nesebično dijelila s čitateljima«, piše u predgovoru knjige Irena Lukšić.

U želji da uhvati svojevrsni totalitet postojanja u jednom vremenu, prožetosti života i književnosti, Lukšić u knjizi stvara, da upotrijebim kulinarsku metaforu, pravi bosanski lonac. Neki od sastojaka koje u lonac ubacuje motivirani su temom knjige – hrana i piće, no neki zapisi kao da su se u knjizi zadesili slučajno.

FOTO:ARHIVA

Hinkali na gruzijski način

Knjiga je mogla proći bez popisa promjena u kulturi u Sovjetskom Savezu tijekom perestrojke u drugoj polovici 80-ih ili popisa predavanja i vježbi s Ekonomskog fakulteta koji je šezdesetih godina pohađala mama Irene Lukšić. Osim spomenutog, pozornom čitatelju zasigurno će zasmetati i neke pogreške u receptima. Na popisu sastojaka se na nekoliko mjesta ne donosi nešto što se u objašnjenju priprave koristi – npr. limun u limunadi ili votka u likeru Spotikač.

Sve u svemu, knjiga »Blagovati na tragu klasika« vrijedno je djelo u kojem će i književni i gurmanski sladokusci zasigurno naći nešto za sebe, bilo poticaj na čitanje neke knjige biblioteke »Na tragu klasika« ili ideju za sutrašnji ručak.

Kavkaski mesni specijalitet

»Hinkali je«, piše Irena Lukšić, »popularno jelo kakvkaskih naroda (Čečena, Dagestanaca, Gruzijaca, Armenaca i Azerbejdžanaca) koje se jede rukama. Riječ je o tijestu nadjevenome mesom, s dodatkom bujona, slično raviolima, peljmenima i mantima. U Dagestanu se hinkali cijeni kao ‘srećonosna’ hrana, te se s puno očekivanja spravlja za Novu godinu: o tome kako će ispasti, ovisi uspješnost nadolazeće godine«. To se jelo uz sulungi, lobio, šašlik i ljulja-kebab (tipična kavkaska jela), može naći u restoranu Metehi koji spominje junak romana »Mačo ne plaču« Ilje Stogoffa.

Hinkali:

Sastojci:

– 500 g mesa

– 2 glavice luka

– bujon

– mljevena crvena paprika

– mljeveni papar

– peršin

– kopar

– sol

– 2 čaše brašna

– 1 jaje

Meso dvaput sameljite u stroju za mljevenje zajedno s lukom. Dodajte toliko bujona koliko ga upije meso, papar i crvenu papriku, sol, sitno narezani kopar i peršin te pomiješajte. Prosijte brašno na plitki tanjur, složite hrpicu i u sredini napravite udubinu, ulijte toplu vodu, sol, jaje i zamijesite tijesto. Ostavite ga 20 minuta, zatim ga podijelite na komadiće koje vrlo tanko razvaljajte, u središte stavite mesni nadjev i na krajevima dobro zatvorite. Kuhajte u posoljenoj vodi.

Zatvorski meni

»Jean Genet u svom je romanu ‘Čudo ruže’ opisao okrutnu kažnioničku stvarnost. ‘Kao u sovjetskim logorima, koje je briljantno opisao Aleksandar Solženjicin, i ovdje, u francuskim kaznionicama mogla se, u najboljem slučaju, dobiti zobena kaša ili prežgana juha.’ Pokušavam zamisliti stiliziranu varijantu jednog kažnjeničkog ‘svečanog ručka’«, piše Lukšić te donosi sljedeći recept:

Prežgana juha

Sastojci za četiri osobe:

– 30 g brašna

– 40 g ulja ili maslaca

– Lovorov list, kim i sol

Na masnoći pržite brašno dok ne porumeni, zatim polako dolijte 1 l hladne vode kako se ne bi stvorile grudice od zaprške. Dodajte lovorov list, kim i malo soli te kuhajte oko 20 minuta. Poslužite s kockicama suhoga kruha.«

Ines Kotarac

Vrati se natrag

Pratite nas na društvenim mrežama