Divlji Zapad na Halubju s Koktelsima
Objavljeno 26.04.2010 - Kultura

Napokon! Već smo se umorili od traženja Koktelsa po cijeloj Europi, jer sve više sviraju po vani, a najmanje u svome kraju. No, napokon su nam došli!
Mondo bar na Viškovu pokraj Rijeke bio je krcat,i po terasi, iako je lagano sipila kiša, su se ljudi naguravali, a sve zato što su bili željni energije koja frca iz svirke naših mladića koji „z armunikun hode po svete“. I konačno se ta njihova „armunika“ koja je već obišla cijelu Sloveniju, jednu večer zaustavila na Halubju.Cure su nahrupile iz svih krajeva; s Halubja, Kastavštine, Grobništine, iz Istre, a došle su i one“z Opatije, one ča bivaju v Reke i oniste ča studiraju va Zagrebe“.

Sve su dopeljale i svoje nove dečke koji su ih gledali i čuvali dok su one skakale u prvim redovima. Bilo je onih koji su plesali potresujke, onih koji su poskakivali sami sa sobom u ritmu. Niki, Mauro, Tomi, Tibo, Mandić i Teo obučeni u kauboje s ogromnim šeširima, u rasparanim trapericama, majicama iz kojih su se nazirale njihove fascinantne tetovaže zaokupili su svaki trunak pažnje svih djevojaka koje su se u petak navečer nagurale u Mondo.
Svakoga od njih su gledale kao veliki bonbon (Mandića kao najveći). „Malice“ se nisu naljutile ni kad su im pjevali da su „štrige“, nego su baš suprotno, pjevale zajedno s njima. Pa ni onda kada su im priznali da svaki od njih dolazi iz „lude kuće“ u kojoj je svaki dan kaos, nisu promijenile mišljenje o njima. Onda se još našao Mandić koji se pohvalio kako je vrijedan i radišan i kako svaki dan „z kamiki dela i va zemje kopa“. Ludo je i veselo bilo – Mondo se pretvorio u pravi Divlji Zapad, jedino što su se naši kauboji umjesto pištoljima naoružali harmonikama i drugim instrumentima. Djevojke su vrištale, mladići vikali, svi skupa pjevali, plesali, skakali… sve do rano ujutro drugi dan.
I što reći nego da se jasno vidjelo koliko „domaći judi“ vole svoji „domaći muzikanti“ koji su toliko dobri da su se gotovo udomaćili u EU, a dalo bi se zaključiti da će i cijelu Hrvatsku glazbom pogurnuti unutra.
PIŠE I SLIKA: Tatjana Udović
Vrati se natrag


