Gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić danas je, nakon izbora Antonije Kardum za novu direktoricu Turističke zajednice grada Rijeke, izjavila kako je upravo završeni postupak dokaz da “transparentni postupci i jasno definirani kriteriji omogućuju donošenje odluka u interesu građana” te poručila kako upravo takav model želi učiniti pravilom, a ne iznimkom.

Prije svega, novoizabranoj direktorici Antoniji Kardum želimo uspješan mandat i puno uspjeha u razvoju riječkog turizma. Ovaj komentar nije usmjeren protiv njezina izbora niti protiv nje kao osobe.

Međutim, teško je bez zadrške prihvatiti tvrdnju da je riječ o primjeru transparentnog postupka.

Činjenica je da je natječaj morao biti ponovljen. Činjenica je da je cijeli postupak trajao gotovo tri mjeseca. Činjenica je da javnost nije mogla pratiti predstavljanje kandidata niti usporediti njihove četverogodišnje programe rada. Činjenica je i da kriteriji prema kojima su kandidati ocjenjivani nikada nisu javno obrazloženi.

Ako je cilj bio pokazati transparentnost, zašto građanima nije omogućeno da vide programe ljudi koji su se natjecali za vođenje jedne od najvažnijih gradskih turističkih institucija?

Posebno je zanimljivo podsjetiti kako je gradonačelnica tijekom prvog natječajnog postupka javno izjavila da direktor Turističke zajednice mora imati “apsolutnu podršku Grada Rijeke”. Upravo takva izjava otvorila je pitanje bira li se direktor prvenstveno prema stručnosti i programu razvoja destinacije ili prema političkom povjerenju.

Dodatna pitanja otvorila su se i neposredno prije završetka izbora direktora, kada je raspisan natječaj za novo radno mjesto savjetnika direktora Turističke zajednice. Javnosti nije detaljno objašnjeno zašto je ta funkcija potrebna upravo sada, koje će konkretne poslove obavljati niti zbog čega se potreba za savjetnikom utvrđuje prije nego što je izabran direktor koji bi trebao organizirati rad ustanove.

Transparentnost nije riječ koja dobro zvuči u priopćenju. Transparentnost znači da javnost može pratiti proces, razumjeti kriterije i znati zašto je donesena određena odluka.

Upravo zato izjava da je ovaj postupak primjer transparentnosti ostavlja više otvorenih pitanja nego odgovora.

Ako je ovo model koji bi, prema riječima gradonačelnice, trebao postati pravilo u upravljanju javnim institucijama, tada građani imaju puno pravo pitati:

• Zašto je natječaj morao biti ponovljen?
• Zašto programi kandidata nisu bili javno predstavljeni?
• Koji su bili konkretni kriteriji odabira?
• Zašto se uvodi novo radno mjesto savjetnika direktora neposredno prije izbora novog direktora?
• I na kraju, kako se sve navedeno uklapa u standarde transparentnosti na koje se danas poziva Grad Rijeka?

Povjerenje građana ne stvara se priopćenjima ni političkim porukama. Ono se gradi otvorenim postupcima, jednakim pravilima za sve kandidate i spremnošću institucija da odgovore na pitanja javnosti.

Jer upravo to jest smisao transparentnosti.