fbpx

Bake i djedovi u Genovi uče djecu da ne bacaju hranu – može li Hrvatska učiniti isto?

Objavljeno 26.02.2026 - Vijesti

Bake i djedovi u Genovi uče djecu da ne bacaju hranu – može li Hrvatska učiniti isto?

U talijanskoj Genovi pokrenut je zanimljiv međugeneracijski projekt u kojem bake i djedovi dolaze u škole kako bi djecu učili – kako se nekad cijenila hrana.

Projekt je pokrenuo Istituto Ligure per il Consumo s ciljem smanjenja bacanja hrane i jačanja svijesti o odgovornoj potrošnji.

Poruka je jednostavna:
odgoj počinje od malih nogu, ali iskustvo starijih generacija je neprocjenjivo.


Koliko se hrane baca?

Podaci iz regije Liguria nisu ohrabrujući:

  • Oko 10.000 tona hrane završi u otpadu godišnje

  • Procijenjena ekonomska vrijednost otpada iznosi oko milijardu eura

  • 57 % otpada nastaje u proizvodnji i distribuciji

  • 43 % otpada nastaje u kućanstvima

  • Svaki stanovnik Ligurije baci oko 29 kg hrane godišnje

Zato su u projekt uključeni upravo bake i djedovi – generacija koja je odrasla u vremenu kada se kruh nije bacao, kada se od ostataka kuhalo novo jelo i kada je hladnjak bio luksuz.


Kako projekt funkcionira?

Stariji građani dolaze u osnovne i srednje škole, pričaju o:

  • planiranju kupnje

  • čuvanju namirnica

  • iskorištavanju ostataka

  • razlikovanju roka trajanja i oznake “najbolje upotrijebiti do”

Djeca kroz radionice uče praktične vještine, ali i razvijaju poštovanje prema hrani.


A što je s Hrvatskom?

Ako pogledamo Hrvatsku, situacija nije bitno drugačija. Prema procjenama Eurostata, i kod nas se godišnje baci desetci kilograma hrane po stanovniku.

Primjer iz svakodnevice:

  • Koliko puta kupimo više kruha nego što pojedemo?

  • Koliko hrane ostane nakon blagdana?

  • Koliko voća završi u smeću jer “nije savršeno”?

U turističkoj zemlji poput Hrvatske, problem je još izraženiji – buffeti, hoteli i restorani često generiraju velike količine otpada.


Što možemo naučiti?

Možda je upravo hrvatski kontekst idealan za sličan model:

Zamislite da u riječkim, zagrebačkim ili splitskim školama bake i djedovi pričaju djeci:

  • kako se radila juha od ostataka

  • kako se kruh sušio i koristio za pohanje

  • kako se od viška povrća radila zimnica

To nije nostalgija.
To je održivost.


Zašto je ovo važno?

Bacanje hrane nije samo ekonomski problem. To je:

  • okolišni problem

  • energetski problem

  • moralni problem

U vremenu kada cijene rastu, a klimatske promjene su realnost, racionalno upravljanje hranom postaje pitanje odgovornosti.


Zaključak

Projekt iz Genove pokazuje da rješenja ne moraju biti tehnološki kompleksna. Ponekad su najjednostavnija – razgovor, iskustvo i prenošenje znanja između generacija.

Možda je vrijeme da i Hrvatska ozbiljno razmotri uključivanje starijih generacija u obrazovne programe o održivoj potrošnji.

Jer ono što su naše bake znale iz nužde, danas postaje znanje budućnosti.

Vrati se natrag

Pratite nas na društvenim mrežama