Radomir Đalović više nije trener HNK Rijeka. Vijest koja je, iako službena tek sada, tinjala već neko vrijeme u krugovima bliskim klubu, sada je potvrđena. Iako bi mnogi očekivali da se odlazak trenera koji je osvojio dvostruku krunu i uveo Rijeku u grupnu fazu Konferencijske lige slavi kao kraj jedne sjajne ere – stvari ipak nisu tako jednostavne.

Rezultati – DA, ali kako smo do njih došli?

Neosporno je – pod Đalovićevim vodstvom Rijeka je osvojila naslov prvaka i domaći kup. Statistika kaže: 23 pobjede, 15 remija i 14 poraza u 52 utakmice. Na papiru, čvrsta sezona. No oni koji su pomno pratili svaku utakmicu znaju – Rijeka je često pobjeđivala više na inat i pojedinačnu inspiraciju nego na sustav, taktiku ili organizirani pristup igri.

Đalović je, kao bivši napadač i pomoćnik, ušao u vruću stolicu bez ozbiljnog trenerskog iskustva. U godini dana pokazao je volju i strast, ali nerijetko i nedostatak širine i dubine koja je potrebna za vođenje jednog ozbiljnog prvoligaša. Sustav igre se često mijenjao, izostajala je dugoročna vizija, a utakmice protiv taktički zrelijih protivnika pokazivale su da Đalović još nije “zreo” trener.

Emocije umjesto strategije

Uz to, njegovo ponašanje uz aut-liniju i na pressicama često je prelazilo granicu profesionalnog. Emocionalni ispadi, svađe sa sucima, novinarima, pa čak i s navijačima – sve to bilo je prihvatljivo dok su trofeji stizali. Ali kako su došli prvi porazi, reakcije su postale teret, a ne motivacija.

Rijeka je godinama bila klub koji je gradio imidž profesionalizma, stabilnosti i modernog pristupa. Đalović je u tom kontekstu bio više “ulični borac” nego “hladni general”, što je nekima imponiralo, ali dugoročno – nije odgovaralo klupskoj filozofiji.

Vrijeme za korak dalje

Zahvaliti se Đaloviću – svakako. Bez njega možda Rijeka ne bi došla do svojih povijesnih trofeja ove sezone. No u isto vrijeme, treba jasno reći da je njegov maksimum dosegnut. Klub kojemu je potreban kontinuitet, stabilnost i europski iskorak ne može više funkcionirati na temelju intuicije, galame i improvizacije.

Vrijeme je da Rijeka okrene stranicu i potraži trenera koji neće samo “gasiti požare”, već graditi kuću.