U Hrvatskoj se bilježi veliki pad proizvodnje krumpira. U samo pet godina, s gotovo potpune samodostatnosti spali smo na to da pokrivamo tek 40 posto domaćih potreba. Poljoprivrednici tvrde da su glavni uzroci klimatske promjene i suša te rast uvoza. U takvim okolnostima, na sjeveru zemlje završila je, kažu, nikad neizvjesnija i teža sadnja krumpira.

Ekstremna suša lanjski je urod međimurskih poljoprivrednika gotovo uništila.

– Koliko se ja bavim poljoprivredom i sadnjom krumpira, a to je nekih 40 godina, ovo je bila najgora godina, ističe Damir Mesarić, proizvođač krumpira.

Umjesto prosječnih 40-ak tona po hektaru ubrali su jedva trećinu. Gubitci iznose milijune eura.

– Ako se ponovi ovaj scenarij, onda će biti stvarno jako teško. Mislim da će pola odustati, dodaje Mesarić.

Dok domaći bilježe gubitke, zapadnoeuropski poljoprivrednici zadovoljno trljaju ruke jer imaju milijune tona viškova.

– Koji se nažalost formulirao kao tržišni višak EU-a i koji je završio na istočnom djelu tržištu, a to je RH, BiH, Srbija, Mađarska… po daleko nižim cijenama nego što je to prihvatljivo, kaže Mirjan Dodlek, predsjednik Udruge međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira.

Ulaganjima u skladišta s rashladnim sustavima modernizirali su poslovanje, sada je isplativost tih ulaganja upitna.

– Mi samo imamo troškove, a cijena pada. Bilo bi bolje da stavimo ključ u bravu, na jesen prodamo krumpir i gotovo. Sve je otišlo gore. Ako nas pogodi još jedna godina takva godina mi smo na koljenima, kaže Kristijan Mihalic, proizvođač krumpira.

Ovogodišnja sadnja – nikad skuplja i neizvjesnija pa ne iznenađuje što je krumpir posađen na 20-ak posto manje površina.

– Ova kriza uvjetovana ratom na Bliskom istoku, nedostatkom umjetnih gnojiva, cijene su otišle u nebo, većina proizvođača je tu imala ozbiljnih problema, kaže Dodlek.

Borba s klimatskim promjenama neizbježna je – sustavi za natapanje dobro su rješenje, a u pomoć stižu i sredstva resornog ministarstva kako bi se gubitci izazvani sušom barem malo ublažili.