Nedavni obrambeni sporazum između Hrvatske i Slovenije još je jedan konkretan dokaz prijateljstva, povjerenja i strateške suradnje dviju članica Europske unije i NATO saveza. Ovaj dokument nije tek formalnost – on simbolizira zajedničku posvećenost stabilnosti regije, obrani zajedničkih vrijednosti i jačanju sigurnosnih kapaciteta u izazovnim vremenima.

Sporazum koji su potpisali hrvatski ministar obrane Ivan Anušić i njegov slovenski kolega Borut Sajovic logičan je nastavak već odličnih odnosa koje naše dvije države njeguju godinama. Suradnja u području obrane, vojne industrije i sigurnosne politike ne samo da je legitimna, nego je i poželjna – osobito u trenutku kada se Europa suočava s brojnim prijetnjama izvan svojih granica.

Nažalost, reakcije iz Beograda ponovno su otkrile stare obrasce ponašanja. Ministar vanjskih poslova Srbije Marko Đurić kritizirao je sporazum, govoreći o “zidovima” i “netransparentnim procesima”, zaboravljajući – namjerno ili slučajno – da Hrvatska i Slovenija nisu nikome prijetnja. Dapače, upravo Srbija je ta koja je početkom 90-ih započela krvavu agresiju na bivše jugoslavenske republike, uključujući Hrvatsku i Sloveniju, ostavljajući iza sebe desetke tisuća mrtvih i milijune prognanih.

Licemjerno je da se sada, desetljećima kasnije, srbijanska diplomacija poziva na “inkluzivnost” i “povjerenje” dok istovremeno tolerira velikosrpske narative u vlastitim institucijama i medijima. Umjesto da pozdravlja jačanje stabilnosti među susjedima, Srbija još uvijek pokazuje simptome imperijalističkog mentaliteta koji je ovu regiju već jednom gurnuo u kaos.

Suradnja Hrvatske i Slovenije ne ugrožava nikoga – ona je utemeljena na međusobnom poštovanju, međunarodnim pravima i zajedničkoj euroatlantskoj orijentaciji. Ako je Srbija iskreno zainteresirana za suradnju i mir, neka najprije prizna vlastitu odgovornost za ratove 90-ih i prestane komentirati suverene odluke država koje su već odavno ostavile te mračne dane iza sebe.

Ovaj sporazum je korak naprijed za Hrvatsku, za Sloveniju i za regiju koja zaslužuje mir, sigurnost i stabilnost – bez povratka u retoriku prošlih stoljeća.