Dolina Neretve opet plaća ceh hrvatske neorganiziranosti. U 21. stoljeću dopuštamo da tisuće tona mandarina završe kao – otpad. Umjesto da ih pretvaramo u nove proizvode, mi ih bacamo. To je prava sramota.

Umjesto da se napravi sustav proizvodnje i prerade, da se iz ovih mandarina rade proizvodi koji imaju rok trajanja, zarađuju i otvaraju nova radna mjesta – mi ih kompostiramo jer nemamo plan. Pa zar je moguće da danas nismo u stanju od 60.000 tona mandarina proizvesti:

sokove od mandarine

kompote

džemove i marmelade

slastice i kolače s ekstraktom mandarine

kandirane korice

sirupe i koncentrate

prirodne ekstrakte za farmaciju i kozmetiku

Zašto se u Italiji od limuna rade milijuni eura vrijedni proizvodi – a kod nas mandarina završava kao otpad?

Problem nije priroda, nego država. Traži se od proizvođača da se “udružuju”, ali država i ministarstvo im nisu napravili preduvjete: centre za preradu, stabilne sustave otkupa, strateške planove.

Ovdje ne strada samo voće. Strada budućnost jedne regije.

Dolina Neretve ne smije biti samo mjesto jeftinog otkupa – mora biti mjesto proizvodnje, inovacije i dodane vrijednosti.

Kad ćemo to shvatiti?
Kad nam propadne i zadnja mandarina?