Kunjka (Arca noae), poznata i kao Noina arka, jedna je od onih morskih delicija koje se ne nude u svakom restoranu, ali se pamte cijeli život. Čvrsto meso, izražen morski okus i jednostavna priprema – kuhana u morskoj vodi, začinjena maslinovim uljem i limunom, uz bijeli kruh i čašu dobrog bijelog vina – za mnoge predstavlja vrhunac mediteranskog doživljaja.

Upravo takva, svježe izronjena i pripremljena na najjednostavniji način, kunjka je godinama bila i jedan od naših malih gastronomskih aduta na moru.

Ali…

Posljednjih ljeta priroda nam jasno pokazuje da se nešto mijenja.

Što se događa s kunjkama?

Na pojedinim lokacijama u Jadranu, osobito u zatvorenijim i plićim uvalama, zabilježeni su masovni pomori kunjki. Ronilačka opažanja govore o školjkama koje se same otvaraju na dnu i ugibaju – bez vađenja, bez ljudske intervencije.

Takvo ponašanje nije normalno i najčešće upućuje na:

• ekstremno zagrijavanje mora

• manjak kisika pri dnu

• slabu izmjenu mora u uvalama

• moguće cvjetanje algi i bakterija

Kunjka je filtrator i vrlo osjetljiva na promjene u okolišu. Kada se otvori i ostane otvorena – to je znak stresa i često početak kraja.

Spora delicija iz brzog svijeta

Za razliku od dagnji, kunjka raste sporo.
Do konzumne veličine treba joj 5 do 7 godina, a do punog razvoja i više od 8 godina. To znači da svako uništeno stanište nije problem jedne sezone, nego gubitak za gotovo cijelo desetljeće.

Ako se populacija u nekoj uvali uruši – oporavak traje godinama, ako se uopće dogodi.

Odgovornost prije tanjura

Kunjke nisu zabranjene, ali to ne znači da su neiscrpne. Upravo suprotno.
Zato je važno:

• uzimati ih samo s čistih i otvorenijih lokacija

• izbjegavati područja gdje se primjećuje ugibanje

• ne vaditi mlade primjerke

• razumjeti da “ima ih puno” danas ne znači da će ih biti sutra

More nije švedski stol. Ono pamti.

Zaključak

Kunjka je i dalje izuzetna morska delicija – ali samo ako je dio održivog odnosa prema moru.
Ono što danas izgleda kao luksuz na tanjuru, sutra može postati priča koju ćemo pričati u prošlom vremenu.

A to si, realno, nitko tko voli more ne želi.

foto : Leo Pavela