Legalizacijom bespravno izgrađenih zgrada polako se uvodi red u sektor nekretnina. No, nakon ulaska u Europsku uniju svaka zgrada ili dio zgrade koji se prodaje ili iznajmljuje morati će imati energetski certifikat. U sređivanju tržišta nekretnina i zaštiti kupaca to je vrlo bitan korak, koji je većina država Unije već napravila. Do 31.12.2012. sve javne zgrade bile su obvezne napraviti energetski pregled i dobiti energetski certifikat.

Što je ustvari energetski certifikat?

Izradi certifikata prethodi energetski pregled zgrade koji radi ovlašteni inženjer.   Energetski certifikat je dokument koji predočuje energetska svojstva zgrade, te ima propisani sadržaj i izgled. Na svakom energetskom certifikatu zgrade grafički je prikazan energetski razred strelicom s podatkom o specifičnoj godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji.

O zakonskoj obvezi, cijenama certifikata razgovarali smo sa Eduardom Vivodom iz tvrtke Riteh, koji je ovlašteni energetski certifikator. Ritehovi su inženjeri do sada napravili veliki broj energetskih pregleda i certifikata.

Koliko košta energetski certifikat jedne stambene ili poslovne zgrade?

Cijena ovisi o kvadraturi i broju stanova. Ako se certifikat radi za cijelu zgradu minimalna cijena po stanu kreće se od 200 kuna za zgrade sa puno stanova. Sam certifikat vrijedi 10 godina.

Energetski pregled i certifikat poslovnih zgrada imaju cijenu oko 0,1% od cijene nekretnine. Kada se zna da agent za nekretnine naplaćuje prodavatelju 3% cijene, dakle 30 puta više, jasno je da je cijena certifikata minimalan trošak za prodavatelja zgrade, a vrlo bitna stvar za kupca jer time je zaštićen, zna kakvu nekretninu kupuje, kakva su energetska svojstva zgrade, moguće uštede, te rokovi povrata. Pouzdani prodavatelji i kvalitetne nekretnine time će doći do izražaja.

Kolika je kazna i kontroliraju li inspektori poštivanje zakona od strane vlasnika javnih zgrada, koji su imali rok za provođenje certifiikacije do kraja 2012. godine?

Kazne su u rasponu do 100.000 kuna za vlasnike javnih zgrada. Inspektori su izgleda zauzeti kontroliranjem fiskalizacije jer državi nedostaje novaca u blagajni, pa tek nakon ulaska u EU će početi češće kontrole. Energetske uštede, smanjenje troškova javnih objekata su nažalost državi u drugom planu, a ubiranje poreza u prvom. Tako da je većina općina i gradova napravila energetski certifikat samo za manji dio objekata koji imaju u vlasništvu.

Marino Klepac

www.riteh.eu