Od 1. rujna 2026. godine ugovori, okvirni sporazumi i aneksi koji se sklapaju u postupcima javne nabave zaključivat će se elektronički, uz korištenje kvalificiranog elektroničkog potpisa (QES).

Nova obveza odnosi se i na naručitelje i na ponuditelje, koji moraju osigurati da osobe ovlaštene za potpisivanje ugovora raspolažu odgovarajućim elektroničkim potpisom.

No, mnogima će već sam naziv izazvati pitanje: kako potpis uopće može biti „kvalificiran“? I zašto se ne kaže verificirani, potvrđeni ili ovjereni elektronički potpis?

Potpis nije „kvalificiran“ u uobičajenom smislu riječi

U svakodnevnom hrvatskom jeziku pridjev kvalificiran uglavnom povezujemo s osobom koja je osposobljena ili stručna za obavljanje određenog posla. Zbog toga izraz „kvalificirani elektronički potpis“ na prvi pogled može zvučati neobično.

Međutim, ovdje nije riječ o slobodnom izboru hrvatskog zakonodavca, AKD-a ili medija, nego o službenom pravnom pojmu europskog zakonodavstva.

Izraz dolazi iz europskog sustava elektroničke identifikacije i usluga povjerenja – eIDAS – u kojem se koristi naziv Qualified Electronic Signature (QES), odnosno na hrvatskom kvalificirani elektronički potpis.

Pojednostavljeno, riječ „kvalificirani“ ovdje znači da potpis ispunjava posebno propisane pravne i tehničke uvjete.

Postoji više razina elektroničkog potpisa

Nije svaki elektronički potpis QES.

Europski pravni okvir razlikuje elektronički potpis, napredni elektronički potpis te kvalificirani elektronički potpis.

Upravo je kvalificirani elektronički potpis najviša zakonski definirana razina elektroničkog potpisa. Temelji se na kvalificiranom certifikatu i mora biti izrađen odgovarajućim kvalificiranim sredstvom za izradu elektroničkog potpisa.

Njegova je ključna pravna karakteristika vrlo jednostavna za razumjeti:

kvalificirani elektronički potpis ima pravni učinak jednak vlastoručnom potpisu.

Drugim riječima, više ne govorimo o tome da netko u PDF umetne fotografiju ili grafički prikaz svojeg potpisa. Iza QES-a postoji sustav elektroničke identifikacije i certifikata kojim se može provjeravati identitet potpisnika, valjanost potpisa i integritet potpisanog dokumenta.

Zašto onda ne „verificirani elektronički potpis“?

Zato što kvalificiran i verificiran u ovom slučaju nisu sinonimi.

Verifikacija znači provjeru.

Elektronički potpis može se verificirati kako bi se, primjerice, utvrdilo je li potpis valjan, odgovara li certifikat potpisniku ili je dokument nakon potpisivanja mijenjan.

„Kvalificirani“, međutim, označava pravni status odnosno kategoriju elektroničkog potpisa koji zadovoljava posebno propisane zahtjeve.

Najjednostavnije rečeno:

kvalificiran = zakonom određena kategorija potpisa

verificiran = potpis čija je valjanost provjerena

Zbog toga bi izraz „verificirani elektronički potpis“, iako nekome na hrvatskom jeziku možda zvuči prirodnije, imao drugo značenje.

Što se mijenja 1. rujna?

Prema informacijama Agencije za komercijalnu djelatnost (AKD), od 1. rujna 2026. ugovori, okvirni sporazumi i aneksi u postupcima javne nabave zaključivat će se elektronički uz kvalificirani elektronički potpis.

To u praksi znači da naručitelji moraju provjeriti imaju li osobe koje u njihovo ime potpisuju ugovore odgovarajući QES, a isto moraju napraviti i tvrtke odnosno drugi gospodarski subjekti koji kao ponuditelji sudjeluju u javnoj nabavi.

AKD stoga preporučuje da se potrebni elektronički potpis aktivira i provjeri prije početka primjene novih pravila.

Kao jedno od mogućih rješenja AKD navodi Certilia Doc, putem kojeg je moguće dokument učitati, kvalificirano elektronički potpisati korištenjem mobilnog telefona te zatim preuzeti potpisani PDF i koristiti ga u postupku u Elektroničkom oglasniku javne nabave RH (EOJN RH).

Za postupanje protivno propisanim pravilima predviđene su i novčane kazne, uključujući odgovornost odgovornih osoba.

Što poduzetnici trebaju zapamtiti?

Iza prilično birokratskog izraza „kvalificirani elektronički potpis“ krije se zapravo jednostavna ideja: država i Europska unija žele elektronički potpis kojem se može pouzdano utvrditi potpisnik i kojem zakon priznaje učinak vlastoručnog potpisa.

Zato „kvalificirani“ u ovom slučaju ne znači da je nečiji potpis stručniji ili kvalitetniji od drugoga.

To znači da je riječ o posebnoj, zakonom definiranoj vrsti elektroničkog potpisa koja ispunjava najstrože propisane zahtjeve.

A od 1. rujna upravo će takav potpis postati važan dio svakodnevice svih tvrtki i drugih subjekata koji sklapaju ugovore kroz sustav javne nabave.