Inicijativa američkog predsjednika Donald Trump o osnivanju tzv. Odbora za mir predstavlja jedan od najočitijih primjera političkog paradoksa suvremene međunarodne politike: čovjek koji je u posljednjim godinama sustavno potkopavao međunarodno pravo, prijetio suverenim državama i relativizirao agresiju – sada se samoproglašava globalnim arbitrom mira.

Prema nacrtu povelje u koji je imao uvid Reuters, Trump je u Davosu, na marginama Svjetski gospodarski forum, osnovao tijelo koje bi navodno trebalo promicati mir i rješavati sukobe diljem svijeta. No već na razini koncepta jasno je da se ne radi o mirovnoj inicijativi, nego o geopolitičkom instrumentu osobne i financijske moći.

Članstvo u Odboru ograničeno je na trogodišnje mandate – osim ako država ne uplati milijardu dolara i time osigura trajno članstvo. Takav model izravno kompromitira samu ideju mira, pretvarajući ga u robu dostupnu onima s dovoljno novca i političke lojalnosti Washingtonu.

Mir bez vjerodostojnosti

Posebno je problematičan kontekst u kojem Trump pokreće ovu inicijativu. Tijekom svog političkog djelovanja prijetio je Panami, Meksiku, Kanadi, Europskoj uniji pa čak i Grenlandu, otvoreno dovodeći u pitanje teritorijalni integritet i suverenitet država. Istodobno, njegovi “topli odnosi” s Moskvom i Tel Avivom, uz kontinuirano opravdavanje ili ignoriranje kršenja međunarodnog humanitarnog prava, dodatno nagrizaju njegov kredibilitet kao mirotvorca.

U tom svjetlu ne čudi da su u Izvršni odbor imenovani ljudi poput američkog državnog tajnika Marco Rubio, Trumpovog izaslanika Stevea Witkoffa, bivšeg britanskog premijera Tony Blair te njegova zeta Jared Kushner. Riječ je o krugu političkih i obiteljskih saveznika, a ne o neutralnim međunarodnim autoritetima.

Društvo “mirotvoraca”

Popis država koje su prihvatile poziv dodatno produbljuje sumnje. Među oko 35 zemalja nalaze se Saudijska Arabija, UAE, Egipat, Turska i Bjelorusija. Posebnu kontroverzu izazvao je dolazak bjeloruskog predsjednika Aleksandar Lukašenko, dugogodišnjeg autokrata i saveznika Kremlja, izoliranog zbog teških kršenja ljudskih prava i potpore ruskoj agresiji na Ukrajinu.

Rusija zasad “razmatra” pristupanje, u trenutku kada Trump otvoreno nastoji pridobiti Vladimira Putina, pritom prebacujući odgovornost za nastavak rata na Kijev. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij s pravom ističe da je teško zamisliti zajednički “mirovni odbor” s agresorom nakon četiri godine brutalnog rata.

Istodobno, niz demokratskih i pravno uređenih država – Norveška, Švedska, Slovenija, a najavljeno i Francuska pod vodstvom Emmanuel Macron – odbija sudjelovanje. Slične rezerve izražavaju Njemačka, Velika Britanija i Japan, dok je britanska ministrica vanjskih poslova jasno upozorila na apsurd ideje da Putin sudjeluje u tijelu koje govori o miru. Hrvatska diplomacija i dalje prespora i neadekvatna EU standardima, no tko je vodi još je i dobro!

Izolacija i kod kuće

Važno je naglasiti da Trumpova inicijativa nema punu podršku ni unutar Sjedinjenih Američkih Država. Kalifornija, zajedno s još 18 saveznih država, javno se politički distancirala od Trumpove vanjskopolitičke agende, upozoravajući na urušavanje međunarodnog ugleda SAD-a, ignoriranje saveznika i opasno relativiziranje međunarodnog prava. To dodatno potvrđuje da se ne radi o nacionalnom konsenzusu, već o osobnom projektu jednog političara.

Mir bez prava – nije mir

Na koncu, ostaje ključno pitanje: kakve će ovlasti Odbor za mir imati i kako će se odnositi prema Ujedinjenim narodima i postojećim međunarodnim mehanizmima? Za sada – nikakve. Bez jasnog pravnog okvira, bez legitimiteta i bez poštivanja međunarodnog prava, ova inicijativa više nalikuje paralelnom sustavu globalne moći nego stvarnom mirovnom projektu.

Mir koji se gradi ucjenom, selektivnim savezništvima i ignoriranjem agresije nije mir – to je samo nova faza političkog cinizma. A u tom smislu, Trumpov Odbor za mir ostaje ono što od početka jest: politički performans bez moralne i pravne težine.