Preminuo papa Franjo
Objavljeno 21.04.2025 - IzdvojenoVijesti
Umro je papa Franjo, objavio je Vatikan.
– U 7.35 jutros rimski biskup, Franjo, vratio se u Očevu kuću. Cijeli svoj život posvetio je služenju Gospodinu i Njegovoj Crkvi, objavio je Kardinal Kevin Ferrell, vatikanski komornik.
Papa Franjo: Ostavština skromnosti, dijaloga i vjere
Papa Franjo, rođen kao Jorge Mario Bergoglio 17. prosinca 1936. godine u Buenos Airesu, potječe iz obitelji talijanskih imigranata. Zaređen je za svećenika 1969., a četiri godine kasnije položio je doživotne zavjete u isusovačkom redu.
Godine 1998. imenovan je nadbiskupom Buenos Airesa, a njegov pastoralni rad obilježilo je naglašeno zalaganje za siromašne i marginalizirane.
Nakon što je papa Benedikt XVI. u veljači 2013. podnio ostavku, Bergoglio je izabran za 266. poglavara Katoličke crkve. Na konklavi je pobijedio u petom krugu glasovanja te je, u čast svetog Franje Asiškog, odabrao ime Franjo.
Papa Franjo promijenio je lice modernog papinstva
Argentinski kardinal Jorge Mario Bergoglio bio je relativan autsajder kad je 2013. izabran za nasljednika Benedikta XVI.
U pontifikatu je promijenio lice modernog papinstva izbjegavajući pompu i privilegije, ali pokušaji da Katoličku Crkvu učini uključivijom izazvali su otpore u konzervativnim krugovima.
Njegov izbor za 266. papu iznenadio je analitičare koji su možda očekivali mlađeg muškarca od tadašnjeg 76-godišnjeg nadbiskupa Buenos Airesa.
Papa Franjo ujedno je bio prvi Latinoamerikanac i prvi isusovac na čelu Katoličke crkve.
Njegovim pristašama svidjela se njegova sposobnost razumijevanja i njegova snažna odlučnost da reformira Kuriju (vatikansku birokraciju), iskorijeni korupciju u vatikanskoj banci i uhvati se u koštac s užasnim naslijeđem seksualnog zlostavljanja djece unutar Crkve.
Ankete su pokazivale da je uživao veliku popularnost među katolicima i drugim vjeroispovijestima. Na X-u su ga pratili deseci milijuna ljudi.
U Vatikanu je zavladala sedisvakancija
Nakon smrti pape Franje u ponedjeljak u Vatikanu je nastupila sedisvakancija – razdoblje bez Pape. Termin sedisvakancija dolazi od latinskog ‘sede vacante’ (prazna stolica) i odnosi se na razdoblje u kojem je neka biskupska katedra upražnjena, odnosno u ovom slučaju papinska katedra u bazilici svetog Ivana Lateranskog, katedralnoj crkvi rimskog biskupa i ‘majci svih crkava’.
U vrijeme sedisvakancije papinske se ovlasti ne prenose nikome. Crkvom upravlja Kardinalski zbor, ali s vrlo ograničenim ovlastima. Svim dužnosnicima vatikanske kurije osim trojice – automatski prestaje mandat.
Na dužnosti ostaju kardinal kamerlengo (komornik) koji upravlja vatikanskom državom i imovinom u papinoj odsutnosti i zapravo je najvažniji vatikanski dostojanstvenik u tom prijelaznom razdoblju (tu dužnost sada obnaša irski kardinal Kevin Farrell), zatim rimski vikar koji u Papino ime vodi rimsku biskupiju (talijanski kardinal Baldassare Reina) i Veliki penitencijar koji je zadužen za pitanja oprosta grijeha (talijanski kardinal Angelo De Donatis).
U vrijeme sedisvakancije mijenja se i grb Svete Stolice, odnosno iz njega se uklanja papinska tijara iznad prekriženih ključeva.
Kako se bira papa?
Nakon smrti ili ostavke pape, kardinali se sastaju u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu, gdje polažu prisegu na tajnost i izoliraju se od vanjskog svijeta. Naziv konklava dolazi od latinskog izraza cum clave (pod ključem).
Izolirani kardinali mogu raspravljati o zaslugama vjerojatnih kandidata. Otvorena kampanja nije dopuštena, ali to je “i dalje izrazito politički proces”, piše BBC.
Izbor se provodi putem niza tajnih glasanja, pri čemu svaki kardinal izbornik ispisuje ime po izboru na komad papira.
Za izbor pape potrebna je dvotrećinska većina.
Glasački se listići spaljuju nakon svake sjednice, ispuštajući dim koji mogu vidjeti promatrači na Trgu svetog Petra i šire.
Ako je dim crn, kardinali nisu donijeli odluku. Bijeli dim označava da je izabran novi papa.