Trinaest godina nakon što su ugrađeni u više od 100 tisuća stanova diljem Hrvatske, razdjelnici topline ponovno su u središtu javne rasprave. Novi pravilnik o raspodjeli i obračunu toplinske energije unosi niz novosti koje će osjetiti gotovo svi korisnici centralnog grijanja u višestambenim zgradama.

No što to zapravo znači za građane – i isplati li se ugradnja razdjelnika?

❄️ RAZDJELNICI NISU MJERNI UREĐAJI, TVRDI STRUKA

Profesor emeritus Ivica Džeba s Građevinskog fakulteta u Zagrebu jasno poručuje:

“Razdjelnici nisu mjerni instrumenti. Oni ne mogu točno izmjeriti koliko ste toplinske energije potrošili.”

Kako objašnjava, razdjelnici samo bilježe impulse – broj koji ovisi o temperaturi radijatora i zraka oko njega, ali ne i o stvarnoj potrošnji topline. Tek nakon dodatnih korekcija i koeficijenata, ti se impulsi preračunavaju u konačan iznos koji se pojavljuje na računu.

Drugim riječima – račun ne pokazuje koliko ste stvarno grijali, već koliko ste “zabilježili” impulsa u odnosu na susjede.

⚖️ NEPRAVEDNA RASPODJELA I “PLAĆANJE TUĐIH RAČUNA”

Profesor Džeba ističe i ozbiljan problem neispravnih uređaja.

“Kad se dio razdjelnika pokvari, oni koji imaju ispravne plaćaju i za one koji imaju neispravne. To je nepravda i teško se kontrolira.”

U praksi to znači da suvlasnici zgrada s neujednačenim stanjem uređaja zapravo dijele trošak topline neovisno o stvarnoj potrošnji – što poništava osnovnu ideju “poštenog obračuna”.

💶 NOVA “NAKNADA” – ILI NOVA KAZNA?

Novi pravilnik, koji još nije stupio na snagu, uvodi mjesečnu naknadu za one koji nemaju razdjelnike.
Ta naknada iznosi oko 0,50 eura po kvadratu stana – što znači da bi vlasnik stana od 60 kvadrata mogao plaćati i do 30 eura mjesečno, i to bez da se grije više od drugih.

Profesor Džeba smatra da se radi o prikrivenoj kazni:

“Bez obzira što se zove naknada, to je kazna. Troše i oni koji imaju razdjelnike, pa se postavlja pitanje pravednosti.”

🏢 PROBLEMI U PRAKSI – NEMA NADZORA, NEMA KONTROLE

Dodatni izazov predstavlja činjenica da vlasnici nisu dužni pustiti u stan ni inspektora ni predstavnika suvlasnika.
To znači da se u praksi teško može provjeriti radi li razdjelnik, je li radijator skinut ili isključen – što otvara prostor za manipulacije i nepravedne račune.

🏛️ MINISTARSTVO: “NEĆE BITI PRISILNE UGRADNJE”

Iz Ministarstva gospodarstva poručuju kako pravilnici ne propisuju prisilnu ugradnju razdjelnika, već potiču energetsku učinkovitost i “pošteniju raspodjelu troškova”.

Također ističu da će novi propisi po prvi put definirati tehničke uvjete koje zgrada mora ispuniti prije ugradnje, kako bi se izbjegle ranije pogreške kada su uređaji postavljani u neprikladne sustave grijanja.

🏗️ BEZ FASADE I PROZORA – RAZDJELNICI NEMAJU SMISLA

Predstavnici Udruga suvlasnika zgrada upozoravaju da razdjelnici sami po sebi nisu rješenje:

“Ako zgrada nema obnovljenu fasadu, dobru izolaciju i prozore, razdjelnici ne mogu donijeti stvarne uštede,” kaže Zdravko Vladanović.

Drugim riječima, razdjelnici mogu pomoći samo kao dio šire energetske obnove – ne kao čarobno rješenje za manje račune.

🔍 PODIJELJENA STRUKA

Dok jedni stručnjaci smatraju da razdjelnici doprinose smanjenju potrošnje i pravednijoj raspodjeli, drugi upozoravaju da rezultati ovise isključivo o ponašanju korisnika.

“U mnogim zgradama potrošnja je pala i do 50 posto, ali građani to nisu osjetili zbog tarifnih modela,” rekao je energetičar Daniel Srb.

Njegov kolega Igor Grozdanić dodaje:

“Razdjelnici imaju učinka samo ako ih imaju svi u zgradi. Čim ih netko ne ugradi – sustav gubi smisao.”

🧾 MANJE TVRTKI, VIŠE TROŠKOVA

Dok je prije deset godina ugradnju razdjelnika nudilo više od 60 tvrtki, danas ih je registrirano samo pet.
Cijena zamjene uređaja iznosi 20 do 25 eura po komadu, a potrebno ih je mijenjati svakih deset godina.

Distributeri, međutim, podržavaju novi pravilnik jer, kako kažu, napokon “jasno definira prava i obveze” potrošača i ugraditelja.

📌 ZAKLJUČAK – ŠTO SADA?

➡ Novi pravilnici još nisu stupili na snagu, ali jasno je da će vlasnici stanova bez razdjelnika morati plaćati dodatnu mjesečnu naknadu.
➡ Ugradnja više nije obavezna, ali neugradnja postaje skupa.
➡ Struka ostaje podijeljena – jedni razdjelnike vide kao korak prema racionalnijoj potrošnji, drugi kao skupu i nepoštenu obavezu.
➡ Bez energetske obnove zgrada, razdjelnici će i dalje biti više izvor frustracije nego uštede.