Danas je velik dan za pravdu. Ili ono što je od nje ostalo. Ivo Sanader, bivši premijer Republike Hrvatske i nesuđeni nacionalni heroj izvlačenja novca iz vlastite države, pušten je na uvjetnu slobodu. Da, dobro ste pročitali – pušten. Na slobodu. Prije kraja odsluženja jedinstvene zatvorske kazne od 18 godina zbog, sitnica, kriminala epskih razmjera.

Odluku o oslobađanju donijelo je Vijeće Županijskog suda u Sisku, jer Sisak je, naravno, novo pravosudno središte gdje snovi postaju stvarnost, a pravda… pa, pravda odlazi na godišnji.

Podsjetimo, Sanader nije u zatvoru završio zbog pogrešnog parkiranja. Već je pravomoćno osuđen u tri ozbiljna slučaja:

Fimi Media – gdje je javni novac tretiran kao privatna kasica prasica.

Planinska – gdje se mito uzimalo uz račun, kao u finom restoranu.

Ina-MOL – gdje se strateški interesi države prodaju kao karte za kino.

Ali tko još broji godine i milijune kad su posrijedi zdravlje, dobro vladanje i… ajmo biti realni – zaborav kolektivne svijesti?

Jer Ivo je, kažu, “primjereno izdržavao kaznu”. A možda je i sudjelovao u organizaciji božićne priredbe u zatvoru, pa evo ga sad – slobodan čovjek. Možda čak i zaslužan. Možda mu još i činimo nepravdu što ga ne pozovemo natrag u politiku – ima više iskustva od pola današnjih ministara, a i ne libi se “uzeti stvari u svoje ruke”.

Naravno, reakcije javnosti su podijeljene. Na jednoj strani su oni koji vjeruju da je pravosuđe opet pokazalo svoju fleksibilnost – sposobno rastegnuti pravdu do točke pucanja. A na drugoj strani… čekaj, ima li druge strane?

Možda bismo za kraj trebali uvesti novi pravosudni slogan:
“U Hrvatskoj, i kada si osuđen – nisi izgubljen.”