Dvije najveće hrvatske stranke SDP i HDZ postale su taoci svojih vođa i njihovih poslušnika. Ni Karamarku ni Milanoviću se nitko ne usuđuje unutar stranaka ništa kazati, a kamoli proturiječiti. Razgovora i konzultacija nema, a mišljenje “omiljenog” vođe je sveto pismo kako u SDPu tako i u HDZu.

Milanović i Karamarko se sve više sukobljavaju na osobnoj razini, a sve manje na programskoj razini. Svaki od njih dvojce nastoji svojom arogancijom i vrijeđanjima dokazati da je veći “mužijak” od onog drugog.

Njihovi sukobi su iscrpili građane Hrvatske , ali i članstvo SDPa i HDZa.

Sve je vidljivije nezadovoljstvo između članova velikih stranaka, i mnogi od njih počinju simpatizirati MOST koji je sa svega 19 početnih mandata znatno ukrotio i Milanovića i Karamarka.

U SDPu su sve glasniji oni koji tvrde da Milanović mora otići i dati šansu drugima. Optužuju ga za ne demokratičnost, bahatost, nesposobnost, socijalnu neosjetljivost, kompleksiranost. Nevjerojatno je no i u HDZu su sve glasniji oni koji tvrde da Karamarko mora otići i smetaju ih iste stvari kao i SDPovce kod Milanovića.

Karamarku HDZovci zamjeraju što pored ovolikih propusta Milanovića u vođenju vlade HDZ nije osvojio veći broj mandata i preuzeo kormilo države. Sve veći broj HDZovaca misli da Karamarko samo da je šutio da bi HDZ ovojio vlast što je vjerovatno najveća sramota za jednog političara u njegovoj karijeri. Ista je stvar i s Milanovićem koji je gotovo sa svakim intervjuom sve više štetio SDPu.

Grđani Hrvatske kao i članovi SDPa i HDZa su toliko više ogorčeni glumatanjem lažnih veličina dvojce “rogatih” da bi na ponovljenim izborima većina njih glasovala za kulturniji MOST i za kulturnijeg Božu Petrova. Upravo to je razlog zašto vođe SDPa i HDZa ne žele nove izbore jer znaju što bi ih snašlo!

Ima li kraja bahatosti u hrvatskoj politici? O tome će naravno odlučiti građani na vjerojatnim skorim, ponovljenim izborima.