Nakon posljednjih javnih rasprava o ulozi bivšeg predsjednika Uprave Jadrolinije Davida Sopte, ponovno se otvara pitanje političke i upravljačke odgovornosti u hrvatskim državnim tvrtkama. Posebno nakon tragedije na trajektu Lastovo, u kojoj su izgubljena tri ljudska života, građani imaju pravo očekivati jasne odgovore, a ne političke konstrukcije i selektivna tumačenja činjenica.

Javnost je posljednjih mjeseci svjedočila različitim interpretacijama okolnosti Soptinog odlaska iz Jadrolinije. Međutim, ostaje činjenica da je Uprava Jadrolinije razriješena nakon ozbiljne nesreće i utvrđenih propusta u sustavu upravljanja i sigurnosti. Bez obzira na eventualne pravne postupke, politička i upravljačka odgovornost ne mogu se svesti isključivo na pitanje kaznene presude.

Posebno zabrinjava praksa prema kojoj osobe koje su bile na čelu sustava tijekom ozbiljnih propusta vrlo brzo dobivaju nove pozicije i javne funkcije. Time se šalje poruka da odgovornost u Hrvatskoj često traje samo dok traje medijska pažnja.

U tom kontekstu postavlja se i pitanje Turističke zajednice grada Rijeke.

Naime, nevjerojatno je da David Sopta i dalje sjedi u Turističkom vijeću TZ Rijeke kao predstavnik Jadrolinije, iako više nije predsjednik Uprave Jadrolinije te danas obnaša funkciju u ACI-ju. Građani imaju pravo znati na temelju kojeg legitimiteta osoba koja više ne vodi tvrtku koju predstavlja i dalje sudjeluje u donošenju odluka vezanih uz razvoj turizma najvećeg grada Primorsko-goranske županije.

Ako više nije na čelu Jadrolinije, logično je pitanje predstavlja li uopće još uvijek interese te tvrtke ili je riječ o još jednom primjeru kadroviranja bez jasnih kriterija i odgovornosti.

Turistička zajednica Rijeke nije privatni klub niti mjesto za politička ili interesna zbrinjavanja. Riječ je o instituciji koja upravlja značajnim javnim sredstvima i koja mora djelovati transparentno, profesionalno i u interesu razvoja grada.

Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da upravo Rijeka, kao najveći grad županije i jedna od najvažnijih turističkih destinacija sjevernog Jadrana, već godinama zaostaje za usporedivim gradovima u privlačenju nautičkog, kongresnog i kruzing turizma. U takvim okolnostima očekivalo bi se uključivanje stručnjaka s konkretnim rezultatima i aktualnim odgovornostima, a ne održavanje statusa quo.

Slučaj Davida Sopte zato nije samo pitanje jedne osobe. To je pitanje standarda upravljanja, odgovornosti prema javnosti i vjerodostojnosti institucija koje bi trebale služiti građanima, a ne političkim strukturama.

Građani Rijeke i Primorsko-goranske županije zaslužuju jasne odgovore: tko danas predstavlja Jadroliniju u Turističkom vijeću TZ Rijeke, po kojem kriteriju i s kojim mandatom?

Jer povjerenje javnosti ne gradi se zatvorenim krugovima i političkim pogodnostima, već transparentnošću i odgovornošću prema onima koji te institucije financiraju – građanima Republike Hrvatske.

KIGO.hr
Stav uredništva