Vrijeme je za potpunu zabranu pušenja u svim zatvorenim javnim prostorima. Pravo na čist zrak mora biti važnije od navike pojedinca da zapali cigaretu gdje god poželi.

Španjolska vlada odobrila je nacrt jednog od najstrožih europskih zakona protiv pušenja. Ako zakon prođe parlamentarnu proceduru, pušenje više neće biti dopušteno na terasama kafića i restorana, plažama, javnim bazenima, sportskim terenima, sveučilištima, javnim događanjima i u blizini brojnih javnih ustanova.

Predviđene su zaštitne zone oko bolnica, škola, knjižnica, muzeja i dječjih igrališta, dok će se elektroničke cigarete, grijani duhanski proizvodi, nargile i slični uređaji napokon tretirati jednako kao klasične cigarete.

Kazne bi se, ovisno o težini prekršaja, trebale kretati od 200 pa sve do 600.000 eura.

To još nije konačno usvojen zakon, nego prijedlog koji mora potvrditi španjolski parlament. Međutim, smjer je potpuno jasan: država je odlučila da pravo ljudi na čist zrak mora biti važnije od komocije pušača.

Dim ne može biti dio jelovnika

Španjolska ministrica zdravstva Mónica García sažela je cijeli problem jednom vrlo preciznom rečenicom: svatko tko želi popiti kavu ili provesti slobodno vrijeme na terasi mora to moći učiniti bez toga da dim sa susjednog stola postane dio njegova jelovnika.

Upravo tako.

Nepušač koji ulazi u kafić, restoran ili drugi javni prostor nije dobrovoljno pristao udisati dim. Nije pristao da mu odjeća i kosa smrde po cigaretama, da ga peku oči, da kašlje ili da se zbog nečije navike izlaže tvarima koje dokazano ugrožavaju zdravlje.

Još manje su na to pristali konobari i drugi zaposlenici koji u zadimljenim prostorima provode cijele smjene. Dok gost može otići nakon jedne kave, zaposlenik u istom zraku često ostaje osam sati.

To više nije pitanje bontona, tolerancije ili osobnog izbora. To je pitanje zaštite zdravlja i sigurnosti na radnome mjestu.

Hrvatski zakon pun je rupa

Hrvatska formalno zabranjuje pušenje u zatvorenim javnim prostorima, ali istodobno dopušta niz iznimaka koje su tu zabranu u velikom dijelu ugostiteljstva pretvorile u farsu.

Prema važećem zakonu, u ugostiteljskim objektima mogu postojati posebni prostori za pušenje, dok se u manjim objektima u kojima se poslužuje isključivo piće cijeli prostor, pod određenim uvjetima, može proglasiti pušačkim. Tako dolazimo do apsurdne situacije u kojoj država na jednom mjestu tvrdi da štiti građane od duhanskog dima, a nekoliko članaka poslije objašnjava kako se zatvoreni prostor ipak može pretvoriti u pušionicu. Važeći hrvatski zakon

Ventilacija, filtri i izmjena zraka nisu zamjena za čist zrak. Ventilacijski sustav može smanjiti neugodan miris, ali ne može nepušaču zajamčiti stvarnu zaštitu od duhanskog dima.

Poseban su problem takozvane terase koje se tijekom zime zatvaraju staklom, plastikom ili drugim materijalima. Na papiru su terase, a u stvarnosti često postaju zadimljene prostorije u kojima dim nema kamo otići.

Takva kreativna tumačenja zakona moraju prestati.

Sloboda pušača završava ondje gdje počinju pluća nepušača

Često se može čuti argument da bi potpuna zabrana pušenja predstavljala napad na osobne slobode. To jednostavno nije točno.

Nitko pušačima ne zabranjuje da puše ondje gdje time ne ugrožavaju druge. Međutim, osobna sloboda ne uključuje pravo da se druge ljude prisiljava na udisanje duhanskog dima.

Nitko nema pravo u restoranu prskati goste kemikalijama, paliti materijale koji ispuštaju štetne čestice ili namjerno onečišćavati zrak. Zašto bi cigareta bila iznimka?

Pravo na pušenje ne može biti jače od prava djeteta, trudnice, starije osobe, astmatičara, onkološkog bolesnika ili bilo kojeg drugog građanina da boravi u javnom prostoru bez dima.

Nepušači nisu gosti drugoga reda. Ne bi trebali tražiti dopuštenje da sjednu u nezadimljenom dijelu lokala, provjeravati širi li se dim iz susjedne prostorije ili napuštati objekt jer je netko za stolom pokraj njih odlučio zapaliti cigaretu.

Hrvatska mora hitno djelovati

Španjolska planira zabraniti pušenje čak i na otvorenim terasama, sportskim terenima, plažama i u krugu od 15 metara od brojnih javnih objekata. Elektroničke cigarete i grijani duhanski proizvodi tretirat će jednako kao klasične cigarete, a predloženi zakon obrazlaže zaštitom djece, mladih i cjelokupnog stanovništva. Reuters

Hrvatska bi zato morala bez odgađanja:

• ukinuti mogućnost da cijeli zatvoreni ugostiteljski objekt bude proglašen pušačkim
• zabraniti pušenje u svim prostorima u kojima se poslužuju hrana i piće
• jednako regulirati cigarete, elektroničke cigarete, grijani duhan i nargile
• jasno definirati zatvorene i poluzatvorene terase kako bi prestalo zaobilaženje zakona
• uvesti zaštitne zone oko škola, bolnica, vrtića, igrališta i sportskih objekata
• zaštititi zaposlenike u ugostiteljstvu od višesatnog izlaganja duhanskom dimu
• osigurati stvarne i redovite inspekcijske nadzore
• propisati kazne koje će biti dovoljno visoke da kršenje zakona više ne bude isplativo.

Ni turizam nije opravdanje za zadimljene lokale

Ugostiteljski lobiji gotovo pri svakoj najavi strožih pravila upozoravaju da će zabrana pušenja otjerati goste i ugroziti poslovanje. Slični argumenti slušali su se u brojnim europskim državama prije uvođenja zabrana, pa restorani i kafići nisu nestali.

Naprotiv, čist zrak postao je očekivani standard.

Hrvatska se želi predstavljati kao moderna, kvalitetna i zdravstveno osviještena turistička zemlja. Međutim, teško je govoriti o kvalitetnom turizmu ako obitelj s djecom tijekom večere mora udisati dim sa susjednog stola ili ako strani gost nakon nekoliko minuta izlazi iz kafića jer nije navikao sjediti u pušionici.

Čist zrak nije protivnik ugostiteljstva. Čist zrak je dio kvalitetne ugostiteljske ponude.

Dosta je bilo lažne tolerancije

Pušačima treba ponuditi dostupne programe odvikavanja, liječničku podršku i razumijevanje. Ali razumijevanje ovisnosti ne znači da cijelo društvo mora snositi njezine posljedice.

Godinama se od nepušača traži tolerancija. Da toleriraju dim, neugodan miris, suzenje očiju, kašalj i zdravstveni rizik. Istodobno se gotovo nikada ne postavlja obrnuto pitanje: zašto pušač ne bi pokazao minimum obzira i zapalio cigaretu ondje gdje ne ugrožava druge?

Hrvatskoj ne treba još jedna kozmetička izmjena zakona. Potrebna joj je jasna, potpuna i provediva zabrana pušenja u svim zatvorenim javnim prostorima, bez ugostiteljskih rupa, improviziranih pušionica i lažnih terasa.

Španjolska je pokazala smjer. Sada je red na Hrvatskoj.

Jer čist zrak nije privilegija. Čist zrak je pravo.