Visokoškolsko obrazovanje i vrhunski sport mogu “ruku pod ruku”, s obzirom da na PAR-u još od 2008. godine imamo upravo program namijenjen obrazovanju sportaša, brojke itekako idu u prilog ovoj mojoj tvrdnji.

I ne samo kad je riječ o sportašima koji upisuju fakultet nakon završetka karijere – nemali je broj i onih koji su svoje školovanje na PAR-u nastavili odmah nakon srednje škole, a da su se istodobno nastavili baviti sportom na najvišoj razini, pa tako i u inozemstvu.

Svjedoče tome brojni vaterpolisti i nogometaši, odbojkašice i odbojkaši, rukometašice i rukometaši kao i primjerice skijašice ili atletičarke, naglasila je to na Sportskom dnevnom boravku, tradicionalnom panelu u organizaciji Zajednice sportova Primorsko-goranske županije, održanom u press centru stadiona Rujevica s temom Financijska pismenost sportaša, dr. Gordana Nikolić, dekanica riječkog Veleučilišta PAR.

Ona je naime zajedno s Matijom Gustovarcem – vlasnikom obrta za poslovno savjetovanje Business Exellence iz Pule, diplomiranim ekonomistom, nekad i jako dobrim košarkašem koji je dio svog poslovnog zanimanja također usmjerio prema profesionalnom savjetovanju bivših sportaša – sudjelovala na prvom panelu.

S obzirom da sve veća profesionalizacija sporta od svojih aktera, sportaša traži i sve raniji početak bavljenja vrlo zahtjevnim i kompleksnim treninzima – vrhunac obaveza dolazi nakon punoljetnosti i traje sve dok traje karijera, najčešće petnaestak godina – postavlja se pitanje što nakon karijere.

Kako nakon prestanka bavljenja sportom, a radi se u životnom smislu o najpotentnijim godinama, nastaviti živjeti, u kojem smjeru krenuti, čime se baviti još dobrih tridesetak godina, do 65. rođendana kad je postavljena granica na kojoj većina ljudi odlazi u mirovinu?

Jedan od odgovora svakako je u nastavku obrazovanja, kako bi se u tom „drugom dijelu“ života iskoristili svi vlastiti potencijali. Zbog sporta i obaveza koje on donosi, ti su potencijali često potisnuti, ponekad čak i do razine vlastitog nepoznavanja svih talenata i sposobnosti, na što su posebno ukazali Nikolić i Gustovarac.

– Bez obzira na to što neki sportaši tijekom karijere mogu zaraditi značajne količine novca, teško je moguće proživjeti cijeli život i posvetiti se djeci te njihovom školovanju samo od ušteđevine, koliko god ona bila visoka.

– Moj je savjet uvijek ulaganje – bilo da je riječ o nekretninama ili udjelima u visokodohodovnim kompanijama – kao i priprema za to razdoblje mnogo ranije, još dok je sportska karijera na vrhuncu, onda kada sportaši ni ne pomišljaju na kraj karijere – naglasio je Gustovarac.

Drugi panel

Na drugom su panelu sudjelovali aktivni sportaši, kao i Antonini Čulina, koji je sa svega 33 godine prestao biti profesionalni sportaš prije četiri godine.

Gosti su bili i vaterpolisti VK Primorje EB – dvadesetogodišnji vratar Mauro Ivan Čubranić i godinu dana mlađi vrsni igrač i strijelac Gabrijel Burburan. Zanimljivo je da obojica dolaze iz obitelji koje se generacijama bave vaterpolom i plivanjem te su ujedno i dobri učenici. Čubranić je već dobio i predpoziv za „Barakude“.

Nažalost, Nikola Zdrilić, plivač PK Nevera i europski rekorder u plivanju za gluhonijeme osobe, nije mogao sudjelovati na ovom zanimljivom i poticajnom panelu zbog visoke temperature.

– Odmah nakon srednje škole upisao sam opatijski FMTU i mogu istaknuti kako je to bila jako dobra odluka. Unatoč mojim velikim obavezama i čestim izbivanjima s predavanja zbog treninga i utakmica, profesori su jako susretljivi, tako da se nadam da ću, bez obzira na nastavak karijere i profesionalizaciju, završiti fakultet u roku – naglasio je Čubranić.

S njim se složio i Burburan, koji će, s obzirom na to da je maturant, uskoro donijeti odluku o upisu željenog fakulteta.

Iz vratarske karijere u zamjenika sportskog direktora

Idealni primjer osobe koja je uspješno spojila vrhunski sport s profesionalnim ostankom u sportu nakon igračke karijere svakako je Antonini Čulina.

Došao je u HNK Rijeku nakon osnovne škole, prošao sve dobne uzraste, a na kraju je i profesionalno te uspješno igrao za Rijeku nekoliko sezona. No, što je poprilično neobično, već u dobi od 29 godina prihvatio je ulogu funkcionera u HNK Rijeka.

– Možda je glavni „krivac“ za tu moju odluku bio Ivan Mance. Budući da je i sam prošao sličan put te se odrekao nastavka vratarske karijere kako bi postao zamjenik sportskog direktora Rijeke, isto je sugerirao i meni.

Znate, profesionalni sport nosi i rizike poput teških ozljeda, dugotrajnih oporavaka i vraćanja forme. S druge strane, moj je današnji posao – zamjenik sam sportskog direktora Darka Raić-Sudara – jako zanimljiv, a u njemu, baš kao i u sportu, uvijek postoji prostor za napredovanje. Također, moguće je i dodatno obrazovanje i znanstveno usavršavanje – naglasio je Čulina.

Uvodni pozdrav na panelu uputili su Katja Luketić, glavna tajnica Zajednice, i Ivan Peraić, tajnik Nogometnog saveza u Zajednici sportova PGŽ, dok su se nakon panela u razgovore uključili i gosti.

Posebno je zanimljivo bilo čuti iskustvo Suzane Badurine, koja je u svojim ranim igračkim godinama bila jedna od utemeljiteljica ženskog rukometa u Italiji.

– Igrala sam na Sardiniji, u Sassariju, ali koliko god to bila profesionalna karijera – iako daleko od onoga što danas podrazumijevamo pod tim pojmom – nikada nisam odustala od učenja. Uvijek sam sa sobom nosila knjige i – pisaći stroj, s obzirom na to da tada nije bilo „laptopa“.

Pokazalo se kasnije da je odluka o paralelnom studiranju i profesionalnom sportu bila itekako ispravna – zaključila je Badurina, danas zaposlenica Upravnog odjela za sport, kulturu i tehničku kulturu PGŽ.