Europska unija već godinama inzistira na jedinstvenom pristupu u vanjskoj i trgovinskoj politici. No svijet se mijenja, a s njim i pravila igre. Politika Donalda Trumpa, temeljena na bilateralnim dogovorima, selektivnim pritiscima i jasnom razdvajanju “prijatelja” i “protivnika”, otvara pitanje koje u Bruxellesu još uvijek nitko ne izgovara naglas: treba li i EU početi pregovarati – segmentalno?

Naime, Donald Trump već godinama ne razgovara s Europskom unijom kao homogenim političkim subjektom, već izravno s pojedinim državama članicama. Jedne javno hvali, druge ignorira, treće otvoreno kažnjava carinama, političkim pritiscima ili diplomatskim distanciranjem. Time je, de facto, razbio iluziju da EU u odnosima sa SAD-om nastupa kao ravnopravan i jedinstven sugovornik.

Ako je to nova američka doktrina, zašto EU i dalje inzistira na starim pravilima?

Europa prema Washingtonu – a zašto ne i prema Kaliforniji?

Sjedinjene Američke Države nisu politički monolit. Savezne države imaju snažne ovlasti u gospodarstvu, energetici, klimatskoj politici, inovacijama i regulaciji tržišta. Posebno se to odnosi na Kaliforniju – peto najveće gospodarstvo svijeta kada bi bila samostalna država.

California otvoreno se protivi Trumpovoj politici, od trgovinskih ratova do izolacionizma i klimatskog skepticizma. Kalifornijski politički vrh ne skriva neslaganje s Washingtonom i jasno poručuje da Trumpova politika ne govori u ime svih Amerikanaca.

Zašto EU tu razliku ne bi iskoristila?

Segmentalni pristup kao politički alat

Zamislimo scenarij u kojem Europska unija redefinira pristup SAD-u i uvodi diferenciranu politiku prema saveznim državama:

• trgovinski i investicijski sporazumi s državama koje dijele europske vrijednosti

• regulatorna suradnja s državama koje podržavaju zelenu tranziciju

• tehnološka i akademska partnerstva s progresivnim saveznim državama

• selektivna primjena suspenzije ili ograničenja samo prema državama koje aktivno podupiru Trumpovu politiku

U tom kontekstu, trenutno suspendirani trgovinski sporazum između EU i SAD-a ne bi morao biti “kolektivna kazna”, već ciljano političko sredstvo. Države koje podržavaju Trumpov protekcionizam snosile bi posljedice, dok bi se suradnja s državama poput Kalifornije dodatno produbljivala.

Igra koju Trump već igra – samo s druge strane stola

Ono što Trump radi Europi, Europa može početi raditi Americi. Ne iz inata, već iz realpolitike. Ako Washington ne priznaje Bruxelles kao jedinstvenog partnera, Bruxelles nema obvezu zatvarati oči pred unutarnjim razlikama unutar SAD-a.

Europska unija često govori o “strateškoj autonomiji”. Ovo bi mogao biti jedan od rijetkih konkretnih koraka u tom smjeru.

Vrijeme je za političku maštu

EU političari često su zarobljeni u birokratskim obrascima i strahu od presedana. No presedan već postoji – i zove se Trump. Segmentalni pristup SAD-u ne bi bio napad na američki federalizam, već priznanje njegove stvarnosti.

Ako EU želi biti ozbiljan globalni igrač, mora prestati reagirati defanzivno i početi razmišljati kreativno. Pregovori s američkim saveznim državama, poput Kalifornije, nisu hereza – oni su prilika.

Pitanje je samo jedno: ima li Bruxelles hrabrosti igrati istu igru koju igra Washington?