Američki predsjednik Donald Trump posljednjih dana daje niz izjava o vojnoj operaciji protiv Irana koje otvaraju ozbiljna pitanja o razini pripreme i razumijevanja situacije na terenu. Prema njegovim vlastitim riječima, vojna operacija mogla bi trajati i do mjesec dana, dok istovremeno tvrdi da je “velik dio iranskog vodstva eliminiran” i da akcija ide “vrlo dobro”.

Međutim, takve izjave više odaju dojam improvizacije nego strateški promišljene operacije. U javnim nastupima Trump često iznosi procjene i tvrdnje koje nisu potvrđene neovisnim izvorima – primjerice broj žrtava u Iranu ili procjene o stanju iranskog režima. Analitičari upozoravaju da su neke od tih tvrdnji neprovjerene ili osporene, što dodatno stvara dojam da Bijela kuća raspolaže ograničenim ili nedovoljno jasnim informacijama o stvarnom stanju u Iranu.

Istodobno, sukob se već pretvara u ozbiljan regionalni rat. Iran je odgovorio raketnim i dron napadima na američke i izraelske ciljeve, a sukobi su izazvali civilne žrtve i širenje nestabilnosti diljem Bliskog istoka.

Operacija bez jasnog kraja

Trumpova administracija tvrdi da je cilj operacije spriječiti Iran u razvoju nuklearnog oružja, oslabiti njegove raketne kapacitete i otvoriti put promjeni režima.

No upravo tu počinje problem: takav cilj zahtijevao bi duboko razumijevanje iranskog političkog sustava, odnosa snaga unutar države i stvarne vojne moći Irana. Iran je složena država s paralelnim centrima moći – od vrhovnog vođe, Revolucionarne garde, do političkih frakcija – i nije jasno da Washington u ovom trenutku uopće raspolaže potpunim informacijama o tome tko realno kontrolira ključne poluge vlasti.

Trumpove izjave stoga ostavljaju dojam da američko vodstvo nagađa o strukturi vlasti u Iranu, dok istovremeno pokreće jednu od najvećih vojnih operacija na Bliskom istoku posljednjih desetljeća.

Opasna neizvjesnost

Povijest američkih intervencija na Bliskom istoku pokazuje da planovi često izgledaju uvjerljivo na papiru, ali se raspadaju čim započne stvarni sukob. Analitičari već upozoravaju da je napad na Iran veliki geopolitički rizik s potpuno neizvjesnim ishodom.

U takvoj situaciji problem nije samo u samoj operaciji nego i u komunikaciji američkog predsjednika. Trumpove često kontradiktorne i nedovoljno provjerene izjave stvaraju dojam psihološke i političke nestabilnosti – kao da se odluke o ratu donose na temelju političkog instinkta i improvizacije, a ne na temelju jasnih obavještajnih procjena.

Iran nije nepoznata sila

Najveća opasnost leži u činjenici da Iran i dalje raspolaže značajnim vojnim kapacitetima, regionalnim saveznicima i sposobnošću asimetričnog ratovanja. Drugim riječima, čak i ako je dio infrastrukture uništen, Iran još uvijek ima dovoljno snage da konflikt pretvori u dugotrajni regionalni rat.

Zbog toga mnogi analitičari upozoravaju da Trump možda podcjenjuje protivnika, dok istovremeno precjenjuje sposobnost brze pobjede.

Zaključak

Sve više izgleda da se Trump upustio u operaciju protiv Irana bez potpune slike o političkom i vojnom stanju u toj zemlji. Njegove javne izjave, često temeljene na neprovjerenim informacijama, dodatno pojačavaju dojam improvizacije.

U takvim okolnostima najveće pitanje nije koliko će trajati američka operacija, nego koliko dugo Iran može uzvraćati i koliko će još nepredvidivih posljedica ovaj sukob donijeti svijetu.