Unije – “otok na kraju svijeta”

Objavljeno 17.08.2021 - IzdvojenoTurizam

Unije – “otok na kraju svijeta”

Veza s kopnom probleme često stvara mještanima otoka Unije. Otoka za koji mnogi zapravo kažu “da je otok na kraju svijeta”. No, upravo zbog toga mjesto je ovo za ljude koji žele iskonsku ljepotu i mir. Unijanska atmosfera lako se uvuče pod kožu.

Daleko od gradske vreve i buke pristajemo na Unije. Otok smješten u blizini Lošinja, Cresa i Suska. Otok čije modro more i netaknuta priroda pune naše atome.

Kolovoško sunce ispraznilo je otočke ulice, spas od vrućina neki traže na moru, a mi kod obitelji Fabris. U carstvu hladovine kopkamo po prošlosti.

– Unije su imale tvornicu ribe gdje je radilo 30-tak ljudi, bila je tu i Jadranka u sklopu koje se bavilo poljoprivredom, to je sve bilo okopano, ova zemlja tu – s jednom kišom krumpir može uroditi, to nema nigdje, kaže Josip Fabris.

Barbu Josipa za otok je vezala supruga – rođena Unijanka. On pomorac, ona učiteljica u Istri.

– Ako je žena dobre volje, onda je lijepo u kući, a da to bude moram doći na Unije odnosno pratiti je ovamo, kaže Fabris.

Otočka ljepota izranja na svakom kantunu. Miran i tih, slikovite prirode magnet je za sve koji žele odmak od civilizacije.

– U jednu ruku prekrasno, mirno, staloženo, a u drugom pogledu jako komplicirano što se tiče zdravstvene zaštite, prijevoza ljudi i roba, ali snalazimo se i gledamo pozitivno. Imamo oko 280 kućnih brojeva, ljeti je tu oko 1000 ljudi, a zimi nas ima 50-tak, jedva da se i vidimo, kaže Robert Nikolić, predsjednik Vijeća MO Unije.

– Imamo mali market i pekaru tako da to osnovno funkcionira. Ćakule su tradicionalne, ako se i nema o čemu onda se izmisli, uvijek postoji za i kontra, bez obzira na što se radi i koji je projekt, ali jedna normala, kaže Nikolić.

Živi se uglavnom od zemlje i mora, zadnjih godina i od turizma. Za jači razvoj čeka se dovršetak radova na vodovodu i kanalizaciji. Tako da jedno od osnovnih pravila otočkog života je “snađi se sam”.

– Ljudi koji žive na otoku oni su prisiljeni puno problema riješavati najkraćim putem – recimo imitiram majstora, tesara, pitura, tu je poznavanje biljaka i tako, kaže Fabris.

No nekad je otok disao drugačije. Početkom 20-ih godina prošlog stoljeća živjelo je na njemu više od 700 ljudi. No, onda dolazi do iseljavanja. Preko Atlantika krenula je i gospođa Sonja. U Americi upoznala supruga, a avionska karta ovoga puta ipak je kupljena u jednom smjeru.

– Lijepo je. Bez obzira bili tu zimi kada je pusto, uvijek je veselo, nasmijemo se jer se prisjećamo starih ljudi, što su govorili. Uvijek je radost doći na ovaj otok, kaže Sonja Kraljević.

Ali ima i izazova.

– Mora čovjek racionalno gledati na sve, ne može tu biti dobro pošto nema ljudi – selo, grad ako nema ljudi nema ništa, kaže Marijan Kraljević.

Ipak, domaći, ali i oni kojima se otok uvukao pod kožu ne daju se. Svoje adute ističu i kroz prvi po redu festival Sunset Unije. Ovaj festival umjetnosti, kulture, ekologije, sporta okuplja lokalnu zajednicu, entuzijaste, umjetnike kroz radionice, seminare, ekološke akcije i edukacije, pa i slaganje rubikove kocke.

– Sunset festival nastao je iz potrebe lokalne zajednice da unaprijedi lokalnu infrastrukturu, poveća turistički interes i na kraju krajeva za sebe organizira kulturne događaje koji će na neki način animirati otočane bilo da se radi o turistima, domaćima ili vikendašima, rekao je Matija Radeljak, producent festivala Sunset Unije.

– Puno je još toga pred nama – ono što slijedi je filmski festival, bit će akcija čišćenja, pričanja priča, koncerata, sportskih aktivnosti…, rekla je Koraljka Haberle, direktorica festivala Sunset Unije.

Puno sadržaja i puno razloga za posjetiti ovaj otočki raj.

Komentari

komentar

Vrati se natrag

Kigo na Facebook-u