Ako je Aleksandar Vučić mislio da će vječno sjediti na dvije stolice – jednoj s likom Putina, drugoj s logom EU – sada se pokazalo da se obje tresu, škripe i ozbiljno prijete da se pretvore u drva za potpalu.
A kad su Hrvati zatvorili Janaf, srpski predsjednik je shvatio ono što ostatak regije zna već deset godina: sjeđenje na dvije stolice završi tako da padneš na pod.

Na otvorenoj sjednici vlade, koja je zvučala kao reality epizoda “Survivor: NIS Edition”, Vučić je bijesno objavio da je situacija “kritična”, “opasna” i da Srbiju dijeli “tjedan dana od kolapsa”.
Tjedan dana?
Nevjerojatno.
Tko bi rekao da energetsko naslanjanje na Moskvu, usred globalne krize, može završiti ovako… predvidivo.

**Ministrica energetike: “Spremna sam dati ostavku.”

Nacija: “Je l’ sada?”**

Ministrica energetike dramatično je objavila da je Srbija 37 dana bez kapi nafte iz Janafa i da nas sve skupa dijeli još samo “desetak dana zaliha”.
Prevedeno s političkog na ljudski jezik: brod tone, a kapetan je tek sada vidio rupu na dnu.

Prijetnja ostavkom zvučala je ozbiljno – iako je realno nitko nije pitao što je radila zadnjih 10 godina osim “čekala produženje licence kao da čeka kinder jaje”.

Ali zato se pojavio Siniša Mali, klasik srpske političke scene, i dao povijesnu izjavu:

“Vrijeme je da mislimo na sebe.”

Sjajno. Nakon 17 godina ruskih bajki i obećanja tipa “drug Rus će sve srediti”, Srbija naglo otkriva koncept – interes vlastite države.

**Vučić: “Hrvati nisu čekali ni sekunde!”

Hrvati: “Pa naravno.”**

Najbolji dio predstave došao je kad je Vučić dramatično poručio:

“Hrvati nisu htjeli čekati ni sekunde!”

Naravno da nisu.
Zašto bi?
Da čekaju da ih netko stavi na listu sankcija jer šalju naftu kompaniji pod punim američkim embargo sankcijama?
Nije Zagreb Beograd – ovdje se stolice ne drže drvofiksom i nadom.

A Amerikanci? Oni su bili još direktniji:
– Promijenite vlasništvo NIS-a ili vam gasimo banke.
– I kreditni rejting.
– I sve ostalo što vam daje privid normalne države.

Vučić je zatim ispričao kako je “molio za još 7 do 8 dana”.
Molio.
Predsjednik nečega što se voli zvati regionalnom silom – moli.
Sve zbog toga što mu se raspada dvadesetogodišnji ples na dvije fronte.

**“Možemo preplatiti NIS!”

Naravno, državnim novcem. Tko bi drugi?**

Vučić sada najavljuje da će država “preplatiti NIS”, jer bolje da Srbija plati ruske greške nego da se zamjeri Moskvi.
To je zapravo genijalno: prvo si u problemu jer je Rusija većinski vlasnik, a onda rješenje vidiš u tome da to sve – platiš Rusiji.
Sjajno.
Ekonomija za početnike.

13. veljače – dan kolapsa

Vučić je čak precizirao datum potpunog raspada:

“Nakon 13. veljače mi smo u totalnom kolapsu.”

Zvuči kao trailer za katastrofični film:
“Srbijanski Titanic – temelji potonuli, stolice slomljene, Putin ne diže slušalicu.”

Srbija više ne može, a Zapad više ne želi

Situacija je kristalno jasna:
Amerika je rekla dosta.
Europa je rekla dosta.
Hrvatska je zatvorila ventil.
A Rusija – kao i obično – nudi moralnu podršku i ništa više.

Vučić sada mora birati:
– ili Rusija,
– ili Zapad, banke, krediti, ekonomija i realnost.

I ne, više se ne može sjediti na dvije stolice, jer su obje popucale, noge otpale, a pod se urušio.

Srbija je stigla do trenutka istine.
Sad ćemo napokon vidjeti hoće li birati geopolitiku 21. stoljeća – ili se pretvarati da je još uvijek 1999.