Zašto smo pristali na “tipičnu hrvatsku priču”
Objavljeno 06.07.2014 - Vijesti

Novinari već zadnji desetek godina pokušavaju kroz svoje članke ili tv priloge provući frazu “tipično hrvatski” ili “tipična hrvatska priča” za komentar na negativne događaje u lijepoj našoj.
Zbog ne obrazovanosti novinara, površnosti i ne profesionalizma, novinari i nisu mogli dokučiti dosege njihove “tipične hrvatske priče”, i oni jednostavno ne razumiju da su u zadnjih deset godina kreirali mišljenje javnost po kojem je sada u Hrvatskoj sve crno, jadno i loše. Kako je nakon takvog mišljenja sasvim logično da veliki broj mlađe i obrazovanije populacije želi odseliti, to se počelo i događati. Manje ljudi u Hrvatskoj znači manje novaca u potrošnji i u konačnici manje novaca za medije i novinare, pa su tako novinari sami sebi počeli rezati granu na kojoj sjede, i medijske kuće su počele davati novinarima otkaze u velikom broju.
Da je u Hrvatskoj “tipična priča” i ogroman broj afirmativnih i normalnih vijesti, i to je sasvim logično građanima Hrvatske, pa su oni jednostavno ovakvim medijima kakve imamo počeli sve više okretati leđa. TVi se počinju gasiti, novine se ne kupuju, slušaju se radio postaje s više glazbe i manje vijesti.
No, izraz “tipična hrvatska priča” za sve loše što se pojavljuje u medijima, je ostao. On je najobičnija blasfemija i nema uporišta u stvarnosti, te samo građani Hrvatske mogu takvoj percepciji hrabro reći, NE!
FOTO : Davor Rostuhar
Vrati se natrag


