Dok Zračna luka Trst zatvara 2025. godinu s povijesnim rezultatima, Zračna luka Rijeka još jednom ostaje simbol propuštenih prilika, lošeg planiranja i kroničnog nedostatka profesionalnog upravljanja.

Razlika između ove dvije zračne luke, udaljene svega stotinjak kilometara, danas je – brutalna.

Trst: 1,6 milijuna putnika i rast od 25 posto

Zračna luka Trst u 2025. godini opslužila je više od 1,6 milijuna putnika, što predstavlja:

• +25 % u odnosu na 2024.

• +110 % u odnosu na pretpandemijsku 2019. godinu

Riječ je o najboljem rezultatu u povijesti ove zračne luke. Posebno su se uspješnima pokazale međunarodne linije prema Dublinu, Krakovu te sezonski let za Stockholm, što jasno pokazuje stratešku orijentaciju prema sjevernoj Europi. Uz to, snažan rast bilježe i španjolske destinacije – Barcelona, Valencia i Sevilla – kao i dolazni turizam u regiju Friuli Venezia Giulia.

Ključno: uprava zračne luke aktivno razvija mrežu linija, paralelno ulaže u infrastrukturu (pristupne ceste, parkirališta, terminal), a proces izbora novog izvršnog direktora bit će dovršen već početkom siječnja. Kontinuitet, planiranje i odgovornost – tri riječi koje u Trstu očito nisu floskula.

Rijeka: ispod 200 tisuća putnika i bez jasne strategije

S druge strane, Zračna luka Rijeka već godinama ne uspijeva napraviti ozbiljan iskorak. Prema dostupnim pokazateljima:

• godišnji promet se i dalje kreće ispod 200.000 putnika

• sezonalnost je ekstremna – gotovo sav promet koncentriran je u ljetna tri mjeseca

• broj cjelogodišnjih linija praktički je zanemariv

• izostaje jasna vizija razvoja, kao i proaktivna suradnja s turističkim sektorom i lokalnom samoupravom

Posebno zabrinjava činjenica da Rijeka gravitira jednoj od najrazvijenijih turističkih regija u Hrvatskoj, s otocima, nautikom, gradskim i zdravstvenim turizmom – a zračna luka ne uspijeva biti ni logistički, ni razvojni motor tog prostora.

Nije problem u tržištu – problem je u upravljanju

Često slušamo opravdanja o „malom tržištu“, „nedostatku interesa aviokompanija“ ili „geografskim ograničenjima“. No Trst jasno pokazuje da to ne stoji. Razlika nije u pisti, nego u ljudima, znanju i modelu upravljanja.

Trst:

• ima jasnu strategiju ruta

• cilja konkretna emitivna tržišta

• aktivno pregovara s prijevoznicima

• investira u iskustvo putnika

Rijeka:

• reagira umjesto da planira

• ovisi o subvencioniranim sezonskim linijama

• nema kontinuitet ni mjerljive ciljeve

• funkcionira bez stvarne odgovornosti za rezultate

Vrijeme za ozbiljna pitanja

Ako je Trst u stanju u nekoliko godina udvostručiti promet i postati regionalni zračni hub, postavlja se logično pitanje:
zašto Rijeka to ne može – i tko je za to odgovoran?

Bez profesionalizacije upravljanja, jasnih KPI-jeva, transparentnog izbora vodstva i snažne povezanosti s razvojnim strategijama regije, Zračna luka Rijeka ostat će – infrastruktura bez funkcije.

A to si Kvarner, u 2025. godini, jednostavno više ne može priuštiti.