Sve veći broj oporbenih stranaka, građanskih inicijativa, profesora, stručnjaka i običnih građana u Srbiji okuplja se oko zajedničke ideje – na izborima smijeniti Aleksandra Vučića i sustav vlasti koji je tijekom više od desetljeća gotovo cijelu državu podredio jednom čovjeku i jednoj stranci.

U Srbiji se događa politički zaokret koji je donedavno izgledao gotovo nemoguć. Oporbene stranke počinju odustajati od vlastitih izbornih lista i podržavati studentski pokret, shvaćajući da je međusobno nadmetanje godinama koristilo samo Aleksandru Vučiću i njegovoj Srpskoj naprednoj stranci.

Demokratska stranka i pokret Kreni-Promeni već su objavili da neće imati vlastite liste, nego će podržati studente. I koalicija „Narodna Srbija“, koju čine Narodni pokret Srbije, Novo lice Srbije i Ekološki ustanak, odlučila je odustati od samostalnog izlaska na izbore i stati iza studentske liste.

Oko studenata se tako stvara sve šira mreža političkih stranaka, lokalnih pokreta, građanskih inicijativa, profesora, liječnika, nastavnika, stručnjaka i javnih osoba. Među njima postoje velike ideološke razlike, ali ih povezuje zajednički zaključak: Srbija se više ne može promijeniti dok je gotovo sva politička i institucionalna moć koncentrirana u rukama Aleksandra Vučića.

Studenti su uspjeli ondje gdje političari nisu

Srbijanska oporba godinama je bila podijeljena, posvađana i opterećena borbom za vodeće pozicije. Takvo stanje redovito je koristilo Vučiću, čija je stranka zahvaljujući snažnoj organizaciji, kontroli velikog dijela medijskog prostora i korištenju državnih resursa održavala veliku prednost.

Studenti su promijenili tu političku dinamiku. Oni se nisu pojavili kao još jedna stranka s novim vođom, nego kao društveni pokret koji zahtijeva odgovornost, slobodne institucije, neovisne medije i državu u kojoj zakon vrijedi jednako za sve.

Prosvjedi su započeli nakon rušenja nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu u studenome 2024. godine, kada je poginulo 16 ljudi. Tragedija je prerasla u simbol mnogo šireg problema – sumnji u korupciju, netransparentne ugovore, političko upravljanje javnim projektima i izostanak odgovornosti.

Prosvjedi su se proširili diljem Srbije, a studenti su uspjeli okupiti građane različitih generacija i političkih uvjerenja. Na pojedinim skupovima sudjelovale su stotine tisuća ljudi, što je postalo najveći izazov Vučićevoj vlasti otkako je SNS došao na vlast 2012. godine.

Studentska lista „Studenti pobjeđuju“ sada je službeno predana izbornim tijelima. Na njoj se nalaze sveučilišni profesori, liječnici, nastavnici, stručnjaci i građani iz različitih dijelova društva. Njihova glavna poruka nije stvaranje novog kulta ličnosti, nego vraćanje države njezinim institucijama. Associated Press

Od Šešeljeva radikala do gospodara srbijanske politike

Aleksandar Vučić pokušava se godinama predstavljati kao umjereni državnik, europski partner i jamac stabilnosti na Balkanu. Međutim, njegove političke korijene nije moguće izbrisati.

Vučić je političku karijeru započeo 1993. godine u Srpskoj radikalnoj stranci Vojislava Šešelja, a ubrzo je postao jedan od njezinih najistaknutijih dužnosnika. Devedesetih je bio dio političkog pokreta koji je zagovarao ekstremni srpski nacionalizam i proizvodio ratnohuškačku retoriku čije posljedice regija osjeća i danas.

Kasnije je radikalsku retoriku zamijenio imidžem pragmatičnog naprednjaka, ali je zadržao političku metodu u kojoj se vlast poistovjećuje s državom, kritičari proglašavaju neprijateljima, a svaki ozbiljniji prosvjed predstavlja navodnom zavjerom stranih sila.

Vučić je studente optuživao da žele uništiti državu uz pomoć neimenovanih stranih centara moći. Studentsku listu nazvao je listom bez programa, plana i identiteta. No upravo je to jedan od razloga zbog kojih studenti privlače široku podršku – oni ne predstavljaju još jednog političkog spasitelja, nego zahtjev da institucije konačno počnu raditi svoj posao.

Političko rušenje Vučića zato ne znači nasilje ni osvetu. Ono znači demokratsku smjenu na izborima, zaštitu biračkih mjesta i prekid sustava u kojem se budućnost cijele države veže uz volju jednog čovjeka.

Vučić mijenja funkciju, ali ne namjerava otići

Vučić je najavio da će 27. rujna podnijeti ostavku na mjesto predsjednika Srbije kako bi predvodio kampanju SNS-a i pokušao postati predsjednik Vlade nakon parlamentarnih izbora zakazanih za 25. listopada.

To, naravno, nije povlačenje iz politike. Riječ je o pokušaju promjene funkcije i nastavka kontrole vlasti iz druge pozicije. Vučić je već dvanaest godina predsjednik države ili Vlade, dok je njegov SNS na vlasti od 2012. godine. Reuters

Zato će predstojeći izbori biti mnogo više od običnog stranačkog natjecanja. Bit će svojevrsni referendum o nastavku Vučićeve vlasti i sustavu koji je izgrađen oko njegove osobe.

Izborna utakmica neće biti ravnopravna

Čak i ako se najveći dio oporbe okupi oko studenata, Vučićev poraz nije unaprijed zajamčen. SNS raspolaže državnim aparatom, velikim financijskim mogućnostima, većinom nacionalnih televizija, snažnom stranačkom infrastrukturom i discipliniranim biračkim tijelom.

Međunarodni promatrači OESS-a nakon parlamentarnih izbora 2023. upozorili su na odlučujuću uključenost predsjednika u kampanju, sustavnu prednost vladajuće stranke, pristranost medija, pritiske na zaposlene u javnom sektoru i zloupotrebu javnih resursa. OESS/ODIHR

Zbog toga izborna pobjeda neće ovisiti samo o popularnosti studentske liste. Bit će potrebni promatrači na biračkim mjestima, kontrola biračkih popisa, brzo prijavljivanje nepravilnosti i zaštita građana od političkih pritisaka.

Upravo zato odluka oporbenih stranaka da povuku vlastite liste ima veliko značenje. Svaka dodatna lista mogla bi podijeliti glasove građana koji žele promjenu. Okupljanje oko studenata povećava mogućnost da se energija s ulica konačno pretvori u stvarnu političku snagu.

Je li počeo kraj Vučićeve ere?

Još je prerano tvrditi da je Vučićeva vlast pred sigurnim porazom. Dio oporbenih stranaka i dalje će nastupiti samostalno, a vladajuća stranka učinit će sve kako bi zadržala kontrolu.

Ipak, jedna važna promjena već se dogodila. Sve više građana Srbije prestalo je vjerovati da je Vučić nepobjediv. Stranke koje su godinama inzistirale na svojim imenima, kandidatima i zastavama sada počinju shvaćati da je promjena vlasti važnija od njihovih pojedinačnih interesa.

Studenti su uspjeli povezati ljude koje tradicionalni političari nisu mogli okupiti. Pokazali su da se Srbija ne mora zauvijek vrtjeti između nacionalizma, autoritarne vlasti, korupcijskih afera i izmišljenih neprijatelja.

Pred Srbijom je zato jednostavan, ali povijesno važan izbor: nastavak sustava koji je državu vezao uz jednog nekadašnjeg Šešeljeva radikala ili početak izgradnje društva u kojem vlast ponovno odgovara građanima.

Ako stranke doista ostave svoje taštine po strani, ako studenti sačuvaju povjerenje javnosti i ako građani uspiju zaštititi izborni proces, 25. listopada mogao bi označiti početak kraja Vučićeve ere.

Ne zato što se pojavio neki novi vođa, nego zato što se napokon počela okupljati dovoljno široka i odlučna Srbija koja vjeruje da je demokratska promjena moguća.

Izvori: HRT, Reuters, Associated Press, OESS/ODIHR