U arhivi u Beogradu se skrivaju od očiju javnosti mnogi dokumenti koji prikrivaju Jugoslavenske mitove o NDH. Jedan od njih je i onaj da je NDH dala hrvatsku obalu Talijanima što nije istina. Istina je da slobodna Hrvatska od monarhističke Jugoslavije nije bila prihvatljiva engleskoj kruni koja je bila dobra s krunom srpskog kralja koji je stolovao Jugoslavijom, te su ustanici protiv srpske hegemonije i zagovornici odcjepljenja jedino dobili odobravanje za stvaranje NDH od sila Osovine, prvenstveno Italije i Njemačke. Hrvati su kroz Ante Pavelića i ustanika protiv monarhije koji su se nazvali Ustaše, tražili rješenje za stvaranje neovisne Hrvatske. Žrtva je bila velika, jer je Italija tražila veći dio priobalja, Mađarska je tražila Međimurje, ali je zato Hrvatska dobila prostor na području današnje BiH, dio Vojvodine i ostatak Hrvatske. Čelnici NDH su pristali na takav dogovor dok vojno i geostrateški ne ojačaju i napravljen je plan povratka nazad teritorija uz more gdje većinom žive Hrvati kad to bude moguće.

Postalo je moguće 1943. godine i tada je NDH donijela “Uredbu o povijesno upravnim granicama Velikih župa i kotareva za koje još nisu bile donijete zakonske odredbe”.

1943. godine nakon kapitulacije Italije  je NDH praktički vratila dijelove jadranskog prostora gdje su živjeli Hrvati u sastav NDH što je kasnije olakšalo i komunističkoj Hrvatskoj i Jugoslaviji tražiti cijelu istočnu obalu Jadrana od Kopra do Ulcinja. Ova mjera NDH nije mogla biti međunarodno priznata jer se tada rat bližio kraju, sile osovine su se raspadale, a saveznici nisu htjeli ništa priznati od NDH jer su je željeli uništiti i taj prostor ugurati u novu Jugoslaviju. No činjenica je da je NDH bila nazočna u Zadru, Spilitu, Dubrovniku, Šibeniku, na Krku, Lošinju, Rijeci i u Istri iza 1943. vidljiva je i na mnogim fotografijama.

S obzirom da je komunistička Jugoslavija pobijedila u drugome svjetskome ratu, logično je da su mnoga nedjela prepisivana NDH i ono što je bilo i ono što nije, pa je tako mit o tome da je NDH navodno poklonila gotovo cijelo hrvatsko priobalje Talijanima zaživio kod priprostog puka , a kod nekih živi i dan danas.

Komunistička Jugoslavija se vrlo lako obračunala s inteligencijom NDH na način da ju je pobila, zatvorila ili izbacila iz države tako da se nitko nije punih 45 godina usudio govoriti o Križnom putu, Bleiburgu, Golom otoku, a kamo li o borbi NDH da vrati cijelo hrvatsko priobalje pod svoju upravu ili da u Jasenovcu nije bilo 700 000 ubijenih , nego vjerojatno oko osamdesetak tisuća, i to još nije sigurno jer ne postoji dovoljno dokaza.

Građani Jugoslavije naučili su ŠUTJETI, jer se jedna diktatura za vrijeme NDH zamijenila drugom diktaturom za vrijeme komunističke Jugoslavije.

Dokumenti u Srbiji koji se nalaze u vojnom arhivu trebali bi se vratiti državi Hrvatskoj, no Srbija to za sada ne želi.

Fašizam i komunizam nisu demokratski sustavi i nema mjesta glorifikaciji NDH ili Jugoslavije, no istine radi treba kazati da se NDH zalagala za povratak priobalja u državno pravni poredak Hrvatske, kao što je i Jugoslavija nastavila diplomatske napore da Hrvatska, Slovenija i Crna Gora dobiju more i obalu koja im pripada. Jedno ne isključuje drugo i borba za ispravnu stvar neće spasiti ugled niti fašizma niti komunizma ma koliko god to netko želio.